Jadva sam uspio "izgurati" ovu knjigu do kraja. Od previše ljudi sam dobio preporuku da je pročitam pa sam se na to odlučio, ali jednostavno nije toliko vrijedna.
Šta mi se nije svidjelo? Kao prvo, napisana je više za žene nego za muškarce, ali to mi je bilo ok i zanimljivo vidjeti svijet iz te drugačije perspektive. Možda sada malo bolje razumijem žene? Sumnjam.
Najzanimljiviji dijelovi ove knjige su mi njeni opisi kulture i običaja u mjestima gdje je sve putovala. To me uvijek fascinira jer i sam volim putovati na razna mjesta. Na primjer kada opisuje kako u Baliju djeca do šeste godine ne smiju dirnuti pod jer se smatraju božanskim bićem koje ne smije ići po prljavom podu. Nakon toga imaju neke ceremonije na pola godine kada to dijete prvi put dodirne pod.
Malo je čudno da se netko odluči promijeniti cijeli svoj život na osnovu nekog starca Ketuta iz nekog sela u Indoneziji, pređeš tisuće kilometara da bi bila s njim a on te se i ne sjeća. A i kasnije se ne sjeća pola tih nekih stvari koje je rekao ili uradio. Na primjer, ne sjeća se da je ona dovela svog dečka da mu čita iz dlana. I to je čovjek koji kod nje ima kredibilitet da joj upravlja životom na bolje?
Uglavnom cijela njena priča mi nema smisla. Možda je nisam shvatio kako treba, ali tako je. Sve mi djeluje kao slatka romantična komedija koju je vjerujem odlično odradila Julia Roberts (samo sam pogledao trailer i vidio odmah da je to klasični romantični Hollywoodski film).