Glavna pouka ove knjige? Ne vjeruj Hollywoodu. Toliko su izvrnuli stvari do te mjere da Frankenstein kojeg sam ja imao u mislima prije početka čitanja ove knjige nema veze sa likom u ovoj knjizi (Koji se btw niti ne zove Frankenstein. Tako se zove njegov stvoritelj. Čudovište nema ni ime.). Knjiga je puno zanimljivija od onog što je Hollywood gurao - čudovište koje ubija.
Najzanimljivije mi je to što to čudovište koje je Frankenstein napravio nije zlo od svog stvaranja, nego je postalo zao zato što je odbačen od svih. Svi su se previše bojali njegove vanštine da nikako nisu mogli vidjeti njegovu unutrašnjost. A on je samo htio malo ljubavi i društva u životu. Ono što je čudovište radilo kasnije je za svaku osudu, ali je ipak izazvao neko suosjećanje kod mene dok sam čitao knjigu. Ne želim ga pravdati jer ono što je radio nema opravdanja, a s druge strane mi ipak jedan dio mene govori da ga je društvo napravilo takvim iako se svim silama trudio i želio samo da postane dio tog društva i da dobije samo malo ljubavi i razumjevanja.