“I don’t agree with those who plunge headlong into the middle of the flood and who, accepting a turbulent life, struggle daily in great spirit with difficult circumstances. The wise person will endure that, but won’t choose it—choosing to be at peace, rather than at war.”
—SENECA, MORAL LETTERS, 28.7
Često se može vidjeti citat Theodora Roosevelta (predsjednik SAD-a sa slike iznad) koji veliča ratnika koji je u areni naspram pasivnog gledatelja na tribini. Ali on je bio čovjek koji je stalno tražio akciju u životu, čak i kada je bio u mirovini. Imao je potrebu izlagati se opasnim stvarima, imao je ovisnost o radu i aktivnosti koja je bila naizgled bez kraja.
Zasluga pripada čovjeku koji je zapravo u areni, čije je lice iskvareno prašinom i znojem i krvlju, koji hrabro stremi, tko griješi, koji iznova i iznova nedostaje, jer nema napora bez pogrešaka i nedostataka, ali koji zapravo teži činiti djela tko poznaje veliki entuzijazam, velike pobožnosti koji se troši u dostojnu stvar koji u najboljem slučaju zna na kraju trijumf visokih postignuća, a tko u najgorem slučaju, ako ne uspije, barem propadne dok se jako usuđuje, tako da njegovo mjesto nikada neće biti s onim hladnim i plašljivim dušama koje ne znaju ni pobjedu ni poraz.― Theodore Roosevelt
Mnogi od nas su kao i Roosevelt, bojimo se biti mirni pa tražimo nemire i aktivnosti da nam budu distrakcija. Tražimo da budemo u nekoj vrsti rata iako je mir puno časniji i bolji izbor uvijek.
*Moj osvrt na dnevne savjete za stoicizam iz knjige The Daily Stoic od Ryan Holidaya.