Orkanski visovi – moj doživljaj knjige
Ovo je knjiga koju je istovremeno lako i teško čitati.
Lako ju je čitati zato što se stalno nešto događa i radnja te vuče dalje. Teško ju je čitati zato što su likovi toliko negativni, zlobni i okrutni da je ponekad stvarno naporno gledati kako se ponašaju jedni prema drugima. Osjećam se kao da želim ući u knjigu i uvesti malo pravde. To znači da je pisanje odlično i da te pisac uvukao, što znači dalje da je knjiga odmah dobra.
Odlično je prenesena atmosfera Orkanskih visova – ta tama, hladnoća, vjetar, izoliranost i neka konstantna težina koja visi nad cijelom pričom. Knjiga te jednostavno uvuče u taj svijet.
Likovi su kompleksni i često ne znaš jesu li negativci ili žrtve. Ponekad su oboje istovremeno. Čak i Heathcliff, koji je posebno odvratan tijekom većeg dijela knjige, na početku je dijete koje je doživjelo ponižavanje i maltretiranje, pa donekle razumiješ odakle je u njemu nastala sva ta mržnja. Naravno, to ne opravdava ono što kasnije radi.
Ukratko radnja
Priča počinje dolaskom gospodina Lockwooda, novog stanara koji je unajmio Thrushcross Grange, imanje nedaleko od Orkanskih visova.
 |
| Orkanski visovi (ai) |
Lockwood odlazi upoznati svog stanodavca Heathcliffa na Orkanske visove i tamo upoznajemo skupinu ljudi među kojima očito postoji ogromna količina mržnje, nervoze, zamjeranja i nekih starih neriješenih odnosa. U tom trenutku još nemamo pojma tko je kome što i zašto se svi međusobno tako čudno ponašaju.
Kad se vrati u Thrushcross Grange, Lockwood zamoli svoju domaćicu Nelly Dean da mu objasni tko su svi ti ljudi i kako je došlo do svega toga.
Tako zapravo provodimo najveći dio knjige slušajući Nelly kako prepričava povijest dvije obitelji i svega što se događalo na Orkanskim visovima i Thrushcross Grangeu.
Heathcliff je kao dijete došao na Orkanske visove nakon što ga je gospodin Earnshaw pronašao napuštenog u Liverpoolu i doveo kući.
Od samog početka dio obitelji ga ne podnosi, posebno Earnshawov sin Hindley, koji ga mrzi i ponižava. Jedina osoba s kojom Heathcliff razvije stvarno blizak odnos je Earnshawova kći Catherine.
Njih dvoje odrastaju zajedno i imaju neku divlju, gotovo opsesivnu povezanost.
Catherine se ipak odluči udati za Edgara Lintona, mladog, obrazovanog i bogatog vlasnika Thrushcross Grangea. Ne radi to zato što ju je obitelj natjerala, nego zato što smatra da je Edgar društveno prihvatljiviji izbor i da bi brak s Heathcliffom za nju značio spuštanje na društvenoj ljestvici.
Problem je samo što zapravo voli Heathcliffa.
Kad Heathcliff čuje dio razgovora u kojem Catherine govori da se ne može udati za njega, odlazi i nestaje na nekoliko godina.
Kada se vrati, više nije onaj siromašni i divlji dječak. Vraća se obrazovaniji, samouvjereniji i očito s novcem, iako nikada zapravo ne saznamo gdje je bio ni kako je do svega toga došao.
Od tog trenutka počinje njegova osveta.
Postupno preuzima Orkanske visove od Hindleyja, koji je nakon smrti svoje žene propao, počeo piti i kockati te se sve više zaduživao kod Heathcliffa.
Zatim se Heathcliff oženi Isabellom Linton, Edgarovom sestrom, iako je očito ne voli. Koristi je kao još jedan način da se osveti Edgaru i Catherine. Prema Isabelli se ponaša užasno, ona na kraju bježi od njega i odlazi živjeti daleko.
S njom dobije sina, Lintona Heathcliffa.
Godinama kasnije, nakon Isabelline smrti, Linton završava kod svog oca. Heathcliff tada praktički prisili mladu Cathy Linton, kćer Catherine i Edgara, da se uda za Lintona.
 |
| Nelly prepričava Lockwoodu povijest Orkanskih visova (ai) |
Tu njegov plan postaje potpuno jasan.
Budući da Edgar umire, Thrushcross Grange prelazi na Lintona, a nakon što ubrzo umre i bolesni Linton, Heathcliff na kraju dobiva kontrolu i nad tim imanjem.
Tako čovjek koji je kao siromašno i neželjeno dijete doveden na Orkanske visove na kraju postaje vlasnik svega.
Sve to radi uz toliku nemilosrdnost i zloću da mi je neke dijelove knjige bilo teško čitati. Otmice, ucjene, manipulacije, psihičko i fizičko nasilje - gotovo sve mu prolazi bez ikakve stvarne kazne.
I možda mi je upravo to bilo najiritantnije: svi oko njega djeluju potpuno nemoćno dok on desetljećima uništava život jednoj osobi za drugom.
Kraj
Na kraju se Heathcliffova opsesija Catherine ponovno potpuno vrati zato što vidi Cathy, kćer od Catherine, i Haretona kako uspiju unatoč svemu. Izgledalo je da će se povijest ponoviti, sve je sličilo na njega i Catherinu, ali Cathy bira Heratona, bira ga učiti čitati, bira biti uz njega.
Sve manje jede i spava, ponaša se sve čudnije i govori kao da Catherine vidi ili osjeća pokraj sebe. Više ga gotovo ni ne zanima osveta koju je toliko godina provodio.
Kao da je cijeli njegov život nakon njezine smrti bio samo jedno dugo čekanje da joj se ponovno pridruži.
Na kraju ga pronalaze mrtvog u njegovoj sobi, kraj otvorenog prozora.
I tu se zatvara taj čudni, mračni krug između njih dvoje koji je zapravo pokrenuo gotovo cijelu tragediju
knjige.
Heathcliff – žrtva koja postaje zlostavljač
Heathcliff je žrtva na početku, ali to mu ne daje za pravo da kasnije kroz cijeli roman maltretira sve oko sebe.
 |
| Heathcliff (ai) |
Njegova ljubav prema Catherine za mene je opsesija koja ne izgleda kao nešto što bi ikada moglo završiti sretnim odnosom. Ne može nešto biti toliko strastveno, toliko ekstremno i toliko idealizirano, a da bi istovremeno bilo stabilno i dobro za život.
Heathcliff misli da bi s Catherine sve bilo idealno upravo zato što je nema. Sve mi izgleda kao da bi, da su se stvarno oženili i živjeli zajedno, s vremenom postao jednako zločest i loš prema njoj kao što je bio prema Isabelli. Kad bi se navikao na Catherine i kad bi ona postala „samo njegova žena“, osoba koja je svaki dan uz njega, koja se budi pokraj njega, ide na WC, ima svoje mane i prolazi kroz običnu svakodnevicu, izgubila bi dio te čarolije koju je on godinama gradio u svojoj glavi.
Čitav život temeljio je na toj priči o njoj koju je stvorio u svojim mislima.
Catherine i Edgar
Catherine je, po meni, napravila veliku grešku kad je izabrala Edgara ako je stvarno voljela Heathcliffa. Tu su zapravo krenuli svi problemi. Totalno nepotrebna greška.
 |
| Catherine i Edgar (ai) |
Samim tim potezom pokazala je da ne zaslužuje da je Heathcliff toliko voli i idealizira jer očito ona ne dijeli jednaku strast prema njemu.
Možda tu strast tek kasnije još više razvije, kad joj Edgar dosadi i kad joj ta zamišljena, idealizirana ljubav s Heathcliffom postane još privlačnija upravo zato što je nema.
Edgar je, realno, puno bolji izbor. Čovjek je na mjestu, stabilan je i normalniji. Ali žene često znaju izabrati „bad boy“ tip muškarca umjesto „nice guya“, pa se kasnije žaliti na posljedice takvog izbora.
Loše djetinjstvo nije opravdanje
To što je Heathcliff bio loše tretiran kao dijete ni na koji način mu ne daje pravo da kasnije postane onakav.
Što bi onda trebali raditi ljudi koji su, primjerice, preživjeli Holokaust? Maltretirati druge ljude ostatak života zato što su oni prije toga preživjeli nešto strašno?
Naravno da ne.
Prema Heathcliffu sam imao suosjećanja dok je bio dijete i dok su ga nepravedno tretirali. Nakon što se vratio, više nisam imao gotovo nikakvog suosjećanja prema njemu.
Njegova prošlost može objasniti dio njegovog ponašanja, ali ga ne može opravdati.
Nelly
Nelly je, unatoč svemu, po meni bila važan dio cijele priče.
U nekim trenucima djeluje dosta pasivno i možeš se pitati zašto nije napravila više, rekla nešto ranije ili pokušala snažnije intervenirati. Ali moguće je da je dio toga jednostavno posljedica vremena u kojem se radnja odvija i položaja koji je ona kao sluškinja i domaćica imala u toj kući.
Bez obzira na to, ona je praktički poveznica između svih likova, generacija i događaja koje pratimo.
Gotovo svi pokažu ružnu stranu
Ono što mi je posebno ostalo nakon knjige jest koliko su gotovo svi likovi u nekom trenutku odbojni.
Čak je i mala Cathy razmažena i ohola tijekom velikog dijela priče. Gotovo svaki lik u nekom trenutku pokaže jako ružno lice.
Najbliži stvarno dobroj osobi možda mi je na kraju Hareton.
|
Cathy uči Haretona čitati (ai) |
I on je bio loše tretiran, zanemaren i odgajan u lošim okolnostima. Imao je dovoljno razloga da postane ogorčen i zao, ali kod njega je ipak na kraju pobijedila dobra strana.
Možda je baš zato zanimljiv kontrast Heathcliffu.
Obojica su imali razloga biti ogorčeni na život i ljude oko sebe. Razlika je u tome što je Heathcliff od svoje boli napravio način života, dok Hareton ipak nije dopustio da ga ona potpuno pretvori u lošeg čovjeka.
Moj dojam
Orkanski visovi definitivno su knjiga koju vrijedi pročitati.
Atmosfera je odlična, likovi su upečatljivi, a Heathcliff je sigurno jedan od onih književnih likova koje nećeš tako lako zaboraviti.
Ali osobno je ne bih stavio među one knjige koje želim imati na polici kako bih ih jednog dana ponovno čitao.
Možda je čudno ovo reći za tako mračnu knjigu, ali meni je više sjela kao neki dobar ljetni roman koji uzmeš na plažu, pročitaš ga u nekoliko dana jer te priča vuče i onda ideš dalje.
Nije na mene ostavila onu vrstu dojma kakvu su, primjerice, ostavili neki drugi veliki klasici koje sam čitao.
To je, naravno, samo moj doživljaj.
Vrlo je moguće da knjiga ima slojeve, simboliku i književnu vrijednost koje ja pri prvom čitanju nisam potpuno uhvatio. Ali možda je upravo u tome i poanta čitanja – ne moraš svaku veliku knjigu doživjeti kao veliku samo zato što ti je netko rekao da ona to jest.