Odmah smo u centru radnje sa Andreom u njegovoj spavaćoj sobi. Vidimo Agassija kako se u sred noći, dan pred meč, budi u nezamislivim bolovima u leđima. Legao je na pod jer ga tako manje bole leđa.
Shvaćamo da je njegov život sada u 36.-oj godini takav zbog sporta kojim se bavi već skoro 30 godina, ali sporta kojeg mrzi. Da, mrzi tenis.Saznat ćemo i zašto čim krene pričati svoj životni put.
No one ever asked me if I wanted to play tennis, let alone make it my life. In fact, my mother thought I was born to be a preacher. She tells me, however, that my father decided long before I was born that I would be a professional tennis player. When I was one year old, she adds, I proved my father right. Watching a ping-pong game, I moved only my eyes, never my head. My father called to my mother. Look, he said. See how he moves only his eyes? A natural.
Rođen je sa medicinskom dijagnozom za kralježnicu pa je zbog toga imao onaj svoj klasični specifičan "pačji" hod po terenu.
Meč sa Baghdatisom
Početak govori o njegovom zadnjem US Openu 2006. godine kada je najavio da nakon tog turnira odlazi u mirovinu. Po svemu sudeći njegovo tijelo je već u mirovini kako on kaže, samo ga on tu i tamo pozove iz mirovine na par sati.
Da bi mogao uopće igrati, s obzirom da nekada izgleda kao da ne može ni hodati ni ležati, morao je primati lijekove i injekcije izravno u kralježnicu prije svakog turnira.
Opisuje svoje rituale prije meča, od toga kako slaže rekete, kako ih dobije točno našpanane, kako ne dopušta nikom da nosi njegovu torbu, kako mu stavljaju zavoje na žuljeve i osjetljiva mjesta, i slično.
U ovom djelu knjige možemo vidjeti kako se tenisači osjećaju prije važnih mečeva jer Andre bez cenzure opisuje sve što mu prolazi kroz glavu. Dosta je tu nervoze i misli koje mora kontrolirati i usmjeriti da mu ne utječe na izvedbu.
Meč sa Baghdatisom je otišao u pet setova ali je Agassi ipak na kraju uspio pobijedio. Meč je bio iscrpljujući za obojicu. Na kraju meča su obojica ležala u bolovima na stolu u svlačionicu dok su čekali doktore da im pomognu i držali se za ruke.
Da, držali se za ruke i na TV gledali izvještaj svog meča na TVu i sve pohvale za taj meč.
Treniranje
Nakon što nam je pokazao kako je izgledala njegova zadnja pobjeda ikada, vratio se u djetinjstvo da nam opiše kako je sve krenulo.
Njegov tata je tražio kuću van Las Vegasa gdje ima dovoljno veliko dvorište da može napraviti teniski teren. Čak ga je sam napravio iako nije imao nikakvog prethodnog iskustva u tome.
We hadn’t carried in the last cardboard box before my father began to build his dream court. I still don’t know how he did it. He never worked a day in construction. He knew nothing about concrete, asphalt, water drainage. He read no books, consulted no experts. He just got a picture in his head and set about making that picture a reality. As with so many things, he willed the court into being through sheer orneriness and energy. I think he might be doing something similar with me.
Tata mu je bio bivši sportaš, porijeklom iz Irana, dosta krut i nezgodan.
Na tom terenu Andre je trenirao sa ocem i strojem za loptice koji mu je kaže sličio na zmaja.
 |
| Andre kao dječak |
Svakodnevno je lupao par tisuća lopti na tom terenu dok mu je otac iza leđa galamio da udara jače i brže. A posebno bi ga ljutilo kada bi pogodio mrežu. Htio je da godišnje udari milion loptica jer je mislio da je zakonom brojeva nemoguće da ne uspiješ nakon toliko treninga.
My father says that if I hit 2,500 balls each day, I’ll hit 17,500 balls each week, and at the end of one year I’ll have hit nearly one million balls. He believes in math. Numbers, he says, don’t lie. A child who hits one million balls each year will be unbeatable.
Otac je za njega odlučio da će on biti prvo mjesto na svijetu u tenisu i tako se postavio od početka. Nije ga bilo briga što je mali Andre mrzio tenis. Niti što je htio igrati nogomet jer se tamo osjećao sigurnijim u ekipi nego sam na teniskom terenu. Već je pokušao sa drugom svojom djecom isto ovo, ali nije mu uspjelo.
IF ONLY I COULD play soccer instead of tennis. I don’t like sports, but if I must play a sport to please my father, I’d much rather play soccer. I get to play three times a week at school, and I love running the soccer field with the wind in my hair, calling for the ball, knowing the world won’t end if I don’t score. The fate of my father, of my family, of planet earth, doesn’t rest on my shoulders. If my team doesn’t win, it will be the whole team’s fault, and no one will yell in my ear. Team sports, I decide, are the way to go.
 |
| Andre i njegov otac Mike |
Tata ga je jednom čak pokupio sa nogometne utakmice i rekao mu da više nikad neće igrati nogomet. Njegov otac je kao mladić trenirao boks i natjecao se u tome pa ga je to učinilo još agresivnijim i dan danas.
Andreova baka je živjela s njima. Nije je nikako volio jer je bila brutalna kao i njegov tata. Jednom ga je čak dojila kad je bio mali što je vidjela njegova mama pa od tada više nisu imale nikakav odnos. Kaklo i ne bi? Svekrva ti tajno doji dijete. Bolest.
Andre se prisjeća i kako je gledao svog oca kako se svađa i tuče s ljudima u prometu ako bi došlo do neke svađe. Zbog svega toga ga se još više bojao.
Većinu mečeva je pobjeđivao kao mali, ali neke mečeve nije ipak mogao dobiti jer bi igrao sa starijom djecom. Takvi porazi su ga jako boljeli. Kaže da mu nije trebao otac da ga galami jer je već sam sebe kritizirao isto kao da to radi i njegov otac. Ušao mu je u glavu. Kako i ne bi svaki dan ga je trenirao sate i sate.
After years of hearing my father rant at my flaws, one loss has caused me to take up his rant. I’ve internalized my father—his impatience, his perfectionism, his rage—until his voice doesn’t just feel like my own, it is my own. I no longer need my father to torture me. From this day on, I can do it all by myself.
Njegov otac je bez obzira na svoju krutost i nezgodnu narav opet imao neke dobre lekcije koje je Andre sigurno ponio sa sobom kroz život.
He tells me one day on the tennis court: When you know that you just took the other guy’s best punch, and you’re still standing, and the other guy knows it, you will rip the heart right out of him. In tennis, he says, same rule. Attack the other man’s strength. If the man is a server, take away his serve. If he’s a power player, overpower him. If he has a big forehand, takes pride in his forehand, go after his forehand until he hates his forehand.
Philly, Agassijev brat, je jednom kada su bili djeca rekao Andreu da ni slučajno ne uzme neke tablete koje mu tata bude davao. Philly je bio stariji pa je to sve već prošao, nije bio talent kao Andre pa je otac odustao od njega. Igrao je još uvijek tenis ali nije imao ono nešto što je njegov otac tražio da bi nastavio ulagati u njega.
Te bijele tablete su bile speed. Da, šopao bi ih speedom da imaju što više energije. Andre je znao da neće moći odbiti šta mu tata kaže pa su se onda dogovorili da ih uzme ali da namjerno odigra loše i odglumi da se nije osjećao dobro, pa da mu tata pomisli da je to od tih tableta što je popio pa mu ih možda prestane davati. Tako je i bilo.
Najbolji prijatelj i Australija
Na jednom od tih turnira je upoznao Perry Rogersa koji će mu postati najbolji prijatelj. Obojica su igrala tenis i imali prezahtjevne roditelje pa su imali dosta toga zajedničkog.
Agassi je otišao na turneju kroz Australiju za juniore gdje je osvojio tri od četiri turnira. Svaki put kada bi osvojio turnir dogovor je bio da trener pobjedniku da pivo. Tako da je Andre popio tri piva u Australiji dok je imao 12 godina, iako je s Perryem imao pakt da nijedan od njih nikada neće piti alkohol.
Nick Bollettieri akademija
Agassijev tata je odlučio da će uložiti u njega tako što će ga poslati tri mjeseca u akademiju Nick Bollitierija. To je koštalo 3 000 dolara, što je bilo puno za njih tada ali su ipak odlučili investirati.
Despite the tension of my home, the occasional terror, I’d give anything to stay. For all the pain my father has caused me, the one constant has been his presence. He’s always been there, at my back, and now he won’t be. I feel abandoned. I thought the one thing I wanted was to be free of him, and now that he’s sending me away, I’m heartbroken.
 |
| Agassi kao tinejdžer i Nick Bollettieri |
Another two boys have a low-grade, long-running feud. It’s mostly taunts, teases, minor stuff—until one boy ups the ante. For days he urinates and defecates into a bucket. Then, Andre je postao buntovan jer se na taj način tražio, prvo je stavio naušnicu iako škola u koju je išao to nije dozvoljavala, kao što ne bi ni njegov otac. Kasnije je napravio irokezu koju je obojio u rozo. Pokušavao se uklopiti na način da bude drugačiji, i sam je svjestan te kontradiktornosti ali tada nije znao bolje.
My father, as expected, is horrified by my hair and earring. But he refuses to blame himself or the Bollettieri Academy. He won’t admit that sending me away was a mistake, and he won’t stand for any talk of my coming home. He simply asks if I’m a faggot.
On i brat su išli na neke turnire zajedno u vrijeme pauze na akademiji. Andre je tu osvojio prve ATP bodove, dok njegov brat nije uspio iako je to htio više nego išta. Kad mu je brat javio da je stiglo pismo od ATP Andre je vrištao od sreće, ali se onda sjetio da njegov brat to isto želi pa je onda rekao da to nije ništa posebno jer nije htio da mu se brat osjeća loše.
Andre u trapericama
Andre je bio u finalu na jednom od turnira gdje su išli svi iz Bollettierijeve akademije pa su taj zadnji meč gledali svi. On je to iskoristio da još više pokaže svoj bunt pa je odlučio igrat meč u trapericama, sa naušnicom i čak šminkom na očima. Osvojio je taj turnir i svi su uživali u tom njegovom showu.
For laughs, I decide to play the match in jeans. Not tennis shorts, not warm-up pants, but torn, faded, dirty dungarees. I know it won’t affect the outcome. The kid I’m playing is a chump. I can beat him with one hand tied behind my back, wearing a gorilla costume. For good measure I pencil on some eyeliner and put in my gaudiest earrings.
Tu je počeo kompliciran odnos Andrea i Nicka nakon kojeg su blefirali jedno drugom sa uvjetima. Nicku je Andre trebao jer je bio najbolji na akademiji, a Andre je bio buntovnik kojem ne bi smetalo da ga Nick izbaci.
Najbolja mi je rečenica kad je Nick zamjerio Andreu što je na prevaru pozvao svog prijatelja Perrya na turnir iako taj prijatelj, kako Nick kaže, ne zna ni "žvakati žvaku i hodati istovremeno". Pao sam od smijeha na ovu izjavu.
You get me to invite your friend Perry to the tourney, even though he can’t play, he can barely chew gum and walk at the same time.
Andre je imao dosta problema na mečevima kada je postao profesionalac. Nije se mogao naviknuti na različite podloge. Stalno je bio u financijskim problemima posebno kada bi ispadao u prvom kolu.
I’m at my worst against lesser opponents. I play down to their level. I don’t know how to maintain my game while adjusting for an opponent’s, which feels like inhaling and exhaling at the same time.
Ali prije nego je odustao od tenisa dobio je poziv na jedan turnir sa ponudom od 2000 dolara, pa nije htio propustiti zadnju priliku da zaradi još nešto prije nego se ostavi tenisa.
Igrao je sa Ivanom Lendlom za kojeg kaže da jeu svlačionici dok su čekali meč šetao ispred njega gol golcat, samo u tenisicama.
Jeans šorc
Andre je od sponzora izabrao jeans šorc, kao sa irokezom i naušnicama u djetinjstvu da bi se pobunio na neki način protiv svijeta, ali ne i da bi privukao pažnju na sebe. Ali takvi potezi su privlačili pažnju svejedno.
If I had time, if I were more self-aware, I would tell journalists that I’m trying to figure out who I am, but in the meantime I have a pretty good idea of who I’m not. I’m not my clothes. I’m certainly not my game. I’m not anything the public thinks I am. I’m not a showman simply because I come from Vegas and wear loud clothes.
I resent rules, but especially arbitrary rules. Why must I wear white? I don’t want to wear white. Why should it matter to these people what I wear?
 |
| Getty Images |
Opisuje kako je pobijedio Jimmya Connorsa kojem je prišao u svlačionici prije meča da ga podsjeti da su se upoznali dok je on bio dijete, ali Connors ga je ignorirao tako da nije ni pogledao u njega. Samo je rekao da ga se ne sjeća. To je Andreu dalo snagu i motivaciju da ga pobijedi, posebno jer je publika navijala za Connorsa.
Agassi se pitao svaki put kad bi navijali za njega da li znaju kakav je u svlačionici, i kako se ponaša prema drugim igračima, i kako se ponašao prema njemu samo jer ga je došao pozdraviti.
Uskoro je i on dobio svoje navijače koji su ga pratili, navijali za njega, pa čak se i oblačili kao on. Nije mu to bilo jasno da netko želi biti kao on jer ni on sam nije želio biti on.
I can’t imagine all these people trying to be like Andre Agassi, since I don’t want to be Andre Agassi.
Agassi se toliko tražio da je počeo čak ići u neku lokalnu crkvu koja nije bila službena crkva nego neka američka verzija proučavanja Biblije. Tu je bio taj pastor J.P. kojeg je Agassi jednom nazvao jer su mu trebali savjeti. Nakon što su tu večer proveli zajedno i pričali o svemu J.P. je kasnije bio stalno uz njega, čak i putovao s njim.
I dalje se Andre borio sa lošim imidžom koji je često bio pogrešno protumačen. Tako je jednom prilikom snimao reklamu za Canon kada su mu rekli da izgovara slogan "Image is everything". Kasnije ga je taj slogan proganjao jer su mu svi govorili da je on takav, samo imidž koji nema ništa unutra jer nikada nije osvojio niti jedan Grand Slam. Agassija je boljelo što je čak Chang osvojio Grand Slam prije njega, a on ga je uvijek pobjeđivao.
U jednom dijelu ovdje Andre spominje i Samprasa, i to kako ga je lagano pobjeđivao i kako su svi u njegovom timu zaključili da neće nikada uspjeti sa manama koje ima u svojoj igri.
Gil Reyes
Nakon što je dosta mečeva izgubio tako što više fizički nije mogao pratiti tempo, odlučio se za kondijskog trenera Gil Reyesa. S njim je kao i s J.P.-om proveo jednu večer pričajući o svemu što mu je potrebno i sve što je prošao pa su dogovorili suradnju koja je trajala sve do kraja Agassijeve karijere.
 |
| Gil i Andre |
Gil mu je objasnio da sve vježbe radi pogrešno i da ih nije prilagodio tenisu. Andre mu je prepričao kako je trčao uzbrdo na onom brdu punom zmija, na šta mu je Gil rekao da u tenisu nikada tako ne treba trčati. U tenisu trči pet metara pa mora stati i promijeniti smjer, zbog toga mora raditi više vježbe koje su prilagođene tome što mu je potrebno.
I particularly enjoy when people—reporters, fans, kooks—ask Gil if he’s my bodyguard. A smile always plays across his lips as he says, Touch him and find out.
Weak legs command, Gil says. Strong legs obey.
Prvi Grand slam naslov
U ovom dijelu Andre opisuje svoja tri grand slam finala koja je izgubio. Gubio je od Couriera kojeg je inače pobjeđivao ali nije ga mogao pobijediti u Grand slam finalu. Došao je bio ponovo do faze da ne želi igrati tenis jer je bio umoran od poraza, opet je počeo misliti da nema ono što treba imati da bi osvojio Grand Slam.
Ali onda je ipak otišao na Wimbledon. I došao do finala.
I’m expecting to face Pete, but he loses his semifinal match to Goran Ivanisevic, a big, strong serving machine from Croatia. I’ve played Ivanisevic twice before, and both times he’s shellacked me in straight sets. So I feel for Pete, and I know I’ll be joining him soon. I have no chance against Ivanisevic.
Sad mi je još gore kada znam da je Ivanišević izgubio od Agassija tada jer je bio toliki favorit da je stvarno šteta da ga nije pobijedio. Andre je bio u takvom lošem mentalnom stanju pred ovaj turnir, a Goran je bio u naletu. Agassi je ipak uzeo taj naslov. Bilo mu je kaže žao Ivaniševića jer je on najbolje znao kako je biti na tom mjestu.
Now that I’ve won a slam, I know something that very few people on earth are permitted to know. A win doesn’t feel as good as a loss feels bad, and the good feeling doesn’t last as long as the bad. Not even close.
Njegova dugogodišnja cura Wendi ga je ostavila jer se morala pronaći kako ona kaže. Prošla je par fakulteta koje nije završila i stalno je lutala.
 |
| Andre i Wendi |
On je sa Wendi čak imao otvorenu vezu, ali ni to nije išlo.
Ostali su dobri prijatelji nakon toga, ali prekid ga je baš bio slomio. Još je u isto vrijeme Nick tražio od njega više novaca za treninge s prijetnjom da će otići. I otišao je, trenirao je Andreovog najgoreg neprijatelja u svijetu tenisa - Beckera.
Morao je naći novog trenera. To je bio Brad Gilbert, autor knjige Winning Ugly, s kojim je Andre čak i igrao. Brad mu je točno rekao šta mora raditi da bi bio bolji, uglavnom mora prestati težiti ka perfekciji i ići prema pobjedi tako da loptu drži u igri, da pusti protivnika da pobijedi sam sebe.
You don’t have to be the best in the world every time you go out there. You just have to be better than one guy.
Besides, he says, don’t worry about whether she likes you. Worry about whether you like her. Yeah, I say. Yeah. You’re right.
 |
| Associated Press |
Ona ga je nagovorila i da se ošiša kako bi se riješio tog kompleksa sa perikama koji vuče godinama.
Ljeto za osvetu
Nakon poraza u polufinalu Wimbledona od Beckera Agassi je bio emotivno slomljen. Ali to je sve prešlo u želju za osvetom kada mu je Brad Gilbert pokazao šta je Becker rekao na press konferenciji nakon tog meča.
Nazvao ga je elitistom kojem se svi organizatori prilagođavaju, da ga nitko ne voli od igrača, i slične teške riječi. Zbog toga su odlučili da mu se osvete jer su znali da će doći na US Open i da će tu imati priliku.
Tako je i bilo. Agassi je imao redoslijed od 20 pobjeda do tog polufinala na US Openu sa Beckerom. Sve to je bilo vođeno tim bijesom i željom za osvetom.
Pobijedio je Beckera ali je izgubio u finalu ponovno od Samprasa. A kako neće izgubiti kada se to jutro kad je bilo finale probudio sa takvim bolovima da je jedva mogao ustati. Profesionalni sport stvarno crpi tijelo do zadnjih granica.
No matter how much you win, if you’re not the last one to win, you’re a loser. And in the end I always lose, because there is always Pete. As always, Pete.
Zaruke i gack
Andre je jednom priliko išao sa Brooke na snimanje epizode prijatelja gdje je ona gostovala. Bio je zu zbog nje ali nije uopće htio biti tu. U jednoj od scena Brooke je glumila sa Joeyem kako mu liže ruku, Andre nije za to znao pa se šokirao. Tu scenu su ponovili više puta što on nije mogao trpjeti pa je pobjegao sa snimanja. Brooke se naljutila na njega i rekla mu da je sebičan jer joj je uništio taj dan iako je trebao znati da je to sve gluma.
Zbog sve te ljubomore, osjećaja krivnje zbog Brooke i posljedica bolnog poraza od Samprasa tu večer je slupao sve svoje trofeje koje osvojio.
Gubio je na turnirima u prvim kolima i počeo se svađati sa sucima. Jedino što ga je motiviralo su bile Olimpijske igre 1996. kada je osvojio zlatnu medalju.
Sa Brooke je bio u ok odnosima ali nije mogao definirati taj odnos nikako. Bez obzira na tu nesigurnost opet ju je zaprosio. Pa je onda provodio vrijeme s njom pričajući i planirajući svaki detalj vjenčanja.
Jednom prilikom je čak probao crystal meth (gack) pa ga "puklo" na čišćenje jer je bio euforičan i pun energije.
Na jednom nasumičnom testiranju na droge ATP je za Agassija dobio pozitivan nalaz. Prijetila mu je suspenzija od 3 mjeseca, baš kada je odlučio da se vrati potpuno tenisu. Zato je lagao u očitovanju na tu temu tako što je rekao da je slučajno uzeo drogu. ATP je to prihvatio.
Brooke
Sa Brooke mu nije baš sve išlo bajno. Ona je imala dosta društva i slavnih prijatelja pa je stalno negdje bila, dok je on većinu vremena provodio u kući. Čak ga je J.P. pitao jednom kad je bio u njega smeta li mu što mu žena nikad nije kući, rekao je da nije ni primijetio.
I marvel at how unexciting it is to be famous, how mundane famous people are. They’re confused, uncertain, insecure, and often hate what they do. It’s something we always hear—like that old adage that money can’t buy happiness—but we never believe it until we see it for ourselves. Seeing it in 1992 brings me a new measure of confidence.
Humanitarni rad
Andre se pronašao u tome da ga ispunjava kada može pomoći ljudima. To je osjetio prvi put kada je pomagao Gilovoj kćerki u bolnici.
I tell myself: Remember this. Hold on to this. This is the only perfection there is, the perfection of helping others. This is the only thing we can do that has any lasting value or meaning. This is why we’re here. To make each other feel safe.
Upoznao je i Nelsona Mandelu na jednom humanitarnom meču u Africi što ga je još više inspiriralo da bude bolji prema drugima, ali i prema sebi tj. da ne trati svoje talente. Zato je nakon tog susreta bio zahvalan za svaku sekundu koju bi provodio na terenu, čak i kada bi gubio.
Prekid
Sa Brooke situacija nije bila dobra. Ona je stalno išla negdje sa društvom, a on bi uvijek ostao u kući sa Gilom ili J.P.-om ili bi gledao TV. Njoj je to smetalo i tako su se udaljavali.
Zbog toga su se na njen prigovor razišli. On ju je zvao za dva dana ali ona je rekla da je još prerano, i da nije stvar u tome da zajedno riješe nešto jer nemaju problem kao par nego kao pojedinci, posebno on.
On je zatražio hitnu rastavu braka što prije.
Steffi Graf
Nakon toga je krenuo u akciju osvajanja Steffi Graf uz pomoć Brada i Gila. Turniri su im bili na drugom mjestu jer su više pričali o taktici osvajanja Steffi.
Organizirali su neki zajednički trening jer se Brad poznavao s njenim trenerom. Ona je bila stidljiva i zatvorena pa nije baš imao uspjeha ni na tom treningu.
Poslao joj ruže da joj se zahvali za trening i pozvao je na večeru ali mu nije odgovarala. Kada ju je nazvao rekla mu je da joj je dečko tu i da je dovodi u nezgodnu situaciju.
Roland Garros 1999
Iako je htio odustati zbog ozljede ramena ipak je na nagovor Brad Gilberta otišao. Imao je težak ždrijeb ali se provukao do finala.
U finalu je pobijedio Medvedeva iako je gubio dva nula u setovima, ali je uspio okrenuti meč.
Imao je sreću da je kiša na kratko prekinula meč pa je onda dobio "porciju" od Brad Gilberta u svlačionici. Rekao mu je da ne igra nikako kao da ga nema na terenu. I dao mu onaj svoj standardni savjet da ne mora biti bolji od cijelog svijeta da bi osvojio ovaj turnir nego samo od ovog jednog čovjeka danas.
Nakon što je osvojio i Roland Garros postao je jedan od rijetkih tenisača koji su uspjeli osvojiti sva četiri grand slama bar jednom.
Osvajanje Stefanie
Iako je imala dečka u to vrijeme ipak ju je Andre uspio osvojiti. Malo po malo, poziv po poziv. Imali su dosta toga zajedničkog za razliku od njega i Brooke.
Kada je s njom počeo vezu postao je i bolji tenisač sa boljim rezultatima.
Još uvijek je lagao na intervjuima da voli tenis i slične stvari, sve suprotno od onog što je otvoreno rekao u ovoj knjizi.
Kraj knjige
Pred kraj knjige opisuje dosta svojih zadnjih mečeva od 2002 do 2006. godine, i kako se osjeća kao dinosaur među svim tim mladim tenisačima.
Also, several sportswriters muse about my transformation, and that word rankles. I think it misses the mark. Transformation is change from one thing to another, but I started as nothing. I didn’t transform, I formed.
He says people have been fooled by my changing looks, my clothes and hair, into thinking that I know who I am. People see my self-exploration as self-expression.
Kasnije je imao strašne bolove pred mečeve, tolike da mu je i tata čak rekao da više odustane, čak pred zadnji meč, ali nije.
Napokon je 2006. godine odlučio završiti karijeru. Iako kaže da mrzi tenis opet je bio jako emotivan kada je došao kraj.
I tell reporters that I’m struggling with the end more than I expected. I tell them that the best way I can explain it is this: Many of you, I’m sure, don’t like your jobs. But imagine if someone told you right now that your story about me would be your last. After this, you’ll never be able to write another word for as long as you live. How would you feel?
I hope it will be one of many books that give them comfort, guidance, pleasure. I was late in discovering the magic of books. Of all my many mistakes that I want my children to avoid, I put that one near the top of the list.
OCJENA KNJIGE: 10/10
Savršena i iskrena autobiografija. Jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao u zadnje vrijeme. Ostavila je baš jak dojam na mene. Znao sam Agassija površno, a s ovom knjigom sam ga upoznao kao da sam i ja zajedno s njim proživio sva njegova najvažnija iskustva.
Kao i uvijek kada čitam biografije i autobiografije iznenadim se koliko mislimo da znamo neke ljude, i koliko često smo u krivu. Posebno kada su u pitanju slavne osobe o kojima stvorimo neku sliku u glavi i mislimo da smo ih "pročitali". Andre je čitavu karijeru imao s tim problem jer je samo tražio sebe, a svi su mislili da ga znaju bolje od njega samog samo na osnovu toga šta je obukao ili kakvu frizuru je imao u tom trenutku.
Mislim da nisam nikada napisao duži sažetak neke knjige. I to dovoljno govori koliko mi je ova knjiga bila dobra i bitna da sam izdvojio ovoliko vremena za nju.