Čudno je bilo vidjeti da čak prije 200 godina ljudi imaju iste probleme kao danas, tu stalnu želju za više od života. Danas to radimo kroz društvene mreže, a Emmin Instagram su bili romani koje je čitala i kroz koje je zamišljala kako drugi vode uzbudljive živote.
Flaubert je djelovao kao da se suosjeća s Emmom, i kao da je ne želi prikazati kao lošu osobu, čak dok vara i troši novac koji nije njezin. Prikazuje je kao nekoga tko nema izbora, čiji unutarnji svijet traži više, a to „više” nikad ne dolazi.
Emma je takva da ona ne bi bila sretna ni s kim, to je moj dojam. Samo je imala sreću da joj je muž Charles, koji je bio toliko zaljubljen u nju da nije ništa branio niti primjećivao koliko griješi. Ona se zapravo zaljubljivala u vlastite priče o muškarcima, ne u njih same. I svi su oni, na svoj način, bili isti kao Charles — samo bolje upakirani.
Bilo mi je žao Emme kad je zbog svojih financijskih problema krenula tonuti sve dublje, od posuđivanja do gotovo prostitucije, samo da bi se izvukla iz dugova. Prošao sam cijeli spektar emocija: od razumijevanja jer je bila nesretna, do ljutnje jer od muža pravi budalu, pa do sažaljenja kad je odlučila popiti otrov i umrijeti u bolnim mukama.
Zadnja poglavlja, u kojima se opisuje smrt Emme, jedna su od najpotresnijih scena koje sam čitao. Uz When Breath Becomes Air, ovo je knjiga koja me najviše dirnula u načinu na koji prikazuje smrt. Osjetio sam svaki trenutak te situacije, kao da sam bio tamo u sobi, među njima. Charlesova bol, iako ga je varala i krala, u meni je izazvala i tugu i bijes. Ne znam je li on toliko naivan da ga treba žaliti ili se diviti njegovoj bezuvjetnoj ljubavi.
Ne znam zašto, ali na kraju knjige mi je bilo žao Emme. Iako je varala i lagala, nije zaslužila takav kraj ima i gorih grijehova od njezinih. A Charles... on je sam kriv, jer je bio slijep pored zdravih očiju.
Ne znam je li Flaubert htio nešto posebno poručiti ovom knjigom, ali meni ostaje dojam da je ovo jedno od prvih djela koje je stvarno pokazalo da žene imaju bogat, skriven unutarnji svijet često dublji i složeniji od muškog. I da muškarac, kad voli, može postati idiot koji ne vidi ni najjasnije znakove da nešto nije u redu.