Pročitao sam je za jedno nedjeljno popodne. Knjiga je jako jednostavna i korisna. Čitajući ovu knjigu uvidio sam koliko su njegovih metoda i misli preuzeli neki moderni autori koji pišu slične knjige.
Steve Jobs je održao odličan govor studentima gdje između ostalog govori kako sve izgleda beznačajno pred pomisli da smo smrtni. To isto govori i Marko Aurelije u ovoj knjizi.
Čovjek se treba spojiti s prirodom. Zašto bi ja bio tu samo da uživam dok sve drugo radi svoj posao zbog kojeg je na ovoj zemlji? Biljke, pčele, zrak, sve odrađuje svoj posao da bi sve mogli funkcionirati kako treba. Ujutro kada alarm zazvoni trebam se ustati odmah jer to je moja obaveza prema svijetu i prirodi.
Baš kao i Viktor Frankl u svojoj knjizi o Auschwitzu, i Aurelije govori o tome da o nama ovisi kako ćemo reagirati i osjećati se, a ne o vanjskim događajima. Sreća je u našim mislima.
Velika je stvar kada spoznaš da na kraju dana sam kontroliraš šta ćeš misliti i kako se osjećati, bez obzira na "bombardiranja" raznim stvarima u današnje moderno doba putem raznih medija. Sve mi mogu uzeti ali misli nikada.
Svijet je podložan promjenama. Njih se ne treba bojati. Treba ih prihvatiti i shvatiti kao izazov. Uvijek je bilo promjena i uvijek će i biti. Živimo u vrijeme kada se posebno ubrzano sve mijenja. Ja osobno uživam u tome i jedva čekam vidjeti do koje mjere ćemo napredovati.
Ukratko lekcije iz ove knjige:
- prakticirati zahvalnost
- prestati se zamarati što netko o nama misli ili govori
- biti sretan jer si se probudio još jedno jutro i uživati u svakom danu
- živjeti u sadašnjosti ali imati jasne ciljeve kojima idemo
- svi imaju mane, imam ih i ja, sjeti se toga kada ti zasmeta nečija tuđa
- usmjeri svoju energiju na bitne stvari i ljude koje voliš, nemaš previše vremena da budeš svugdje