Jedna od onih knjiga za koje osjetim potrebu da je pročitam s vremena na vrijeme. Želim da na taj skromni način omogućim Anni ono što je i htjela, a to je da bude spisateljica koju će čitati ljudi diljem svijeta. Obično ovakve knjige opišem na način da je ovo "knjiga koju svi moraju pročitati" jer svi mogu izvući važne životne lekcije pa možda tako i učinili svijet boljim mjestom tako da se sudbina Anne Frank nikome više ne ponovi.
Ono što mi je posebno zanimljivo je koliko je bila zrela za svoje godine. Kako je samo bila u stanju raditi onakve analize sebe i ljudi oko sebe tako mlada i neiskusna? Fascinantno je koliko je bila inteligentna. Sam njen otac u kasnijim intervjuima će reći kako nije mogao vjerovati koliko je misli bilo u njoj kada je čitao dnevnik po prvi put.
Teško je i zamisliti šta je Anna proživljavala u tom skrovištu zajedno sa svojim sustanarima. Koliko je tu samo strepnje i straha bilo svakodnevno.
Zanimljivo je vidjeti koliko su ljudi tih godina u Europi bili civiliziraniji od nas na Balkanu koji smo u to vrijeme bili takvi divljaci da nismo znali ni za što iz Anninog svijeta. Oni su čitali knjige, gledali predstave, nosili odjela i slično. Kada pogledaš ljude iz tih gradova kako su bili obučeni i kako su izgledali pa ih usporediš s nama sa Balkana je skoro isto kao da danas uzmeš sliku nas i usporediš je s nekim Afričkim plemenom koje još uvijek živi po svojim običajima.
No, vratimo se na Annu i njen dnevnik. Knjiga je toliko dirljiva da je teško danima nakon ne razmišljati o njoj. Strašan je onaj završetak dnevnika kada znamo da više ništa nije upisala zato jer su ih pronašli pa onda samo naša mašta može zamisliti kako su bili preplašeni kada su ih otkrili. A o Aninoj teškoj smrti u logoru nemam snage ni razmišljati, jer netko tko ovako duboko razmišlja o životu i svemu kao Anna je sigurno tamo patio nemoguće. Nitko ne zaslužuje to, a posebno ne ovakvi dragulji kao što je to bila Anna. Ostat će zauvijek u mom sjećanju i živjeti će kao dio svih nas koje je ova knjiga dirnula.