U ovom romanu se govori o mladiću Siddharthi koji je na duhovnom putu da otkrije sebe. Roman je pisan 1922.godine ali je radnja smještena nekada u antičko vrijeme kada je živio Buda.
Odlazak od kuće
Siddhartha se na početku romana odluči krenuti u potragu za pitanjima o sebi i životu tako što je planirao postati šaman (asketski način života). Živio je u imućnoj obitelji sa slugama i imao sve što poželi ali je htio pronaći sebe na neki način. Otac se nije slagao s tim pa je Siddhartha proveo cijelu noć na jednom mjestu stojeći i čekajući da dobije očev blagoslov. Tek pred jutro je otac popustio i pustio ga da ide. S njim je pošao i njegov prijatelj Govinda.
Proveli su jedno vrijeme u šumi sa šamanima vježbajući kako da ne budu previše ovisni o hrani ni o ostalim svjetovnim stvarima. Nakon određenog vremena se pročulo da postoji neki prosvijetljeni čovjek po imenu Buda pa su ga odlučili posjetiti i poslušati njegovo učenje.
Buda
Putovali su kao i mnogi hodočasnici u to vrijeme da vide Budu. Odmah su vidjeli da Buda zrači tom smirenošću i radosti koju je teško postići. Poslušali su njegovo predavanje o životu. Govinda je bio opčinjen toliko da je tražio da ostane tu kao njegov učenik. Siddhartha nije htio. On je vjerovao da se do spoznaja mora doći sam, da je to jedini način.
Siddhartha je jednu večer šetao kroz šumu nakon što se pozdravio s tužnim Govindom koji je htio da i Siddhartha ostane tu s njim. Na toj šetnji je sreo uzvišenog učitelja Budu. Objasnio mu je zašto on ne može ostati. Htio je dostići to stanje kao i Buda sam, a to po njemu nije moguće tako što učiš od njega nego to moraš sam uraditi. Buda se složio s njim.
Spoznavanje sebe
Siddhartha je nastavio dalje sam. Shvatio je da više zna o svemu i svačemu u životu nego o samom sebi. Na tom putovanju on mora upoznati sebe i tko je on zapravo. To je bio početak njegovog buđenja. Tada je počeo gledati svijet drugim očima. Počeo je primjećivati boje, rijeke, ptice, i sve ostalo što je do tada u njegovim očima bilo mutno i neprimjetno iako je to tu otkako svijet postoji.
Ali sada je imao drugi problem, a to je da je ostao sam. Više se ne može vratiti kući jer ne može obavljati one stare funkcije koje je do tada obavljao, niti može postati učenik kao Govinda. Shvatio je da je ostao sam. Zavidio je Govindi koji je sada ostao s Budom i svim njegovim sljedbenicima koji su vjerovali u isto. Bio je okružen ljudima, a on je ostao sam.
Život u gradu
Otišao je do grada gdje je upoznao Kamalu, kurtizanu čija je ljepota očarala Siddharthu. A nju je očarala njegova smirenost i njegove umirujuće oči. Nije joj imao što ponuditi osim svoje mogućnosti, kako on često kaže, da posti, da čeka i da misli. Postao je njen učenik što se tiče ljubavnih vještina.
U tom gradu je upoznao i trgovca kod kojeg je otišao da mu da posao. Očarao je i njega svojom smirenošću i znanjem pa je ostao živjeti i raditi kod njega. U to vrijeme je bilo dovoljno da znaš čitati i pisati, što je Siddhartha znao, da bi mogao raditi kod većine trgovaca.
Iako nije bio najbolji u tom poslu jer je bio nezainteresiran za dobitak ili gubitak poslova opet je napredovao koristeći te svoje osobine koje bi opčinile ljude s kojima je radio. Postao je bogat pa je kupio svoju vlastitu kuću sa slugama. Tu je imao često zabava, plesačice, i sve to popraćeno opijanjem. A uz to bi otkrivao sve čari bluda s Kamalom.
Počeo je i kockati jer je mrzio novac, pa bi onda pritiskao dužnike da mu plaćaju ono što mu duguju na poslu da bi sve to kasnije mogao prokockati. Tako je živio dosta godina, ali je na kraju jedan dan samo nestao i otišao opet u šumu jer je pao u depresiju zbog svog načina života. Kamala je provela s njim još jednu večer prije nego je otišao. Ostala je trudna.
Bijeg iz grada
U šumi je lutao, bio u jako lošem stanju zbog svega što je radio i dopustio da radi. Postao je kako on kaže "djetinjast" kao i svi ostali. Gledao je u rijeku i maštao o tome da potone u njene dubine i nestane. Baš prije nego se odlučio da to uradi u sebi je osjeti glas koji govori riječ "Om", što znači savršenstvo ili potpunost. Ta riječ ga je probudila pa je shvatio što je upravo htio uraditi. Osjetio je neko olakšanje jer se na neki način vratio na pravi put, postidio se toga da se htio ubiti. Odmah je zaspao tu ispod drveta s olakšanjem.
Kada se probudio osjećao se naspavano i odmorno kao nikada. Kao da je cijelu noć sanjao kako govori riječ "Om". Pokraj njega je bio neki redovnik koji je slučajno naišao tu pa je vidio da on spava, stao je da ga čuva od zmija i ostalih stvari koje su opasne u šumi. Ispostavilo se da je to njegov prijatelj iz mladosti Govinda koji ga nije ni prepoznao jer je Siddhartha nosio bogatašku odjeću i imao mirisnu kosu. Nakon kratkog razgovora s Govindom razišli su se.
Siddhartha je bio sretan jer je tu u toj rijeci "utopljen" taj stari Siddhartha koji je zastranio, a danas je on opet novi Siddhartha koji se osjeća sretno i lako kao da se tek rodio.
Život sa splavarom Vasudevom
Siddhartha je ostao živjeti sa splavarom Vasudevom koji je pričao s rijekom i od nje dobivao savjete za život. Kamala je jednom krenula na hodočašće do Bude pa ju je na putu ujela zmija, od čega je i preminula. A Siddharthin sin koji je bio s njom je sada ostao živjeti s ocem.
Nisu se nikako slagali jer je njegov sin naučio živjeti luksuznim životom pa se nikako nije mogao priviknuti na taj siromašni životni stil kakvim je živio njegov otac. Dugo godina se mučio sa svojim sinom da ga prihvati, bio je strpljiv s njim iako ga je dječak vrijeđao i nije poštivao.
Vasudeva ga je savjetovao da bi trebao pustiti sina da ide živjeti mladenačkim životom, da ga ne tjera da se navikava na njihov starački život, ali ljubav oca prema sinu je bila toliko da ga nije mogao pustiti. Na kraju je njegov sin ipak sam otišao od njega jedan dan, i to nakon što ga je grubo izvrijeđao. Siddhartha je krenuo za njim da ga pronađe ali je na tom putu shvatio da je to uzalud, da s tim ništa neće postići.
Vasudeva je otišao u šumu u stanju nirvane, a Siddhartha je sada postao splavar koji je ostao tu na rijeci.
Prosvjetljenje
Njegov stari prijatelj Govinda je čuo za nekog mudrog splavara kojeg je odlučio posjetiti. Ponovo ga nije prepoznao nego mu je Siddhartha opet morao reći da je to on. Ispričao mu je svoja učenja i vjerovanja koja su zbunila Govindu jer nije ih baš sve mogao shvatiti, ali je osjećao na njegovom izgledu i pogledu da je svetac. Siddhartha je pričao o tome koliko voli svaki kamen, rijeku i svaki dio ovog svijeta jer sve je dio nas.
 |
| https://redtreetimes.com/2011/05/25/ferryman/ |
Pričao je i o tome da ne postoji vrijeme nego da je sve na neki način sada ali i uvijek. Nije baš jednostavno za prenijeti riječima, kao što je i sam Siddhartha rekao da se u riječima izgubi onaj pravi smisao. Znanje se može prenijeti riječima, ali ne i mudrost.
OCJENA KNJIGE: 8/10
Mislim da je ovo knjiga koja se mora pročitati više puta da bi se u potpunosti doživjela i shvatila. Za prvi put mi je bila dosta teška jer nisam znao točno što očekivati niti u kojem smjeru knjiga ide. Sada mi je već jasnije pa mislim da bi drugim čitanjem uspio izvući puno više lekcija nego sada.
Duhovnost se ne može steći samo čitanjem knjiga i slušanjem savjeta. Do toga se dolazi kroz osobno otkrivenje kao što je to i Siddhartha uradio kada je otišao čak i od Bude.
Teško je s riječima objasniti sve ono što želiš, posebno kada je u pitanju mudrost. Zato kroz cijeli ovaj roman svi prosvijetljeni likovi su bolji slušatelji nego govornici.
Prošlost i budućnost su dio sadašnjosti. Sve su to stvari koje je Siddhartha učio od rijeke, koja je preneseno značenje povezanosti svega i trajnosti svega. Rijeka nije šaptala Siddharthi nego mu je pomogla da posloži svoje misli kako treba koristeći nju kao analogiju za to.
Sve u svemu knjiga je super, ali mislim da ću je uskoro morati pročitati još jednom. A tada će uvjeren sam ocjena ići još i više gore, i tako će biti nakon svakog novog čitanja. Nije bez razloga ova knjiga jedna od najčešće preporučenih knjiga.