Kao uvod u knjigu, koja nas uči kako se nositi sa strahom, autorica je iskoristila svoje strašno iskustvo sa napadom na tornjeve 11.rujna 2001.
Odlično je opisala svoje iskustvo na par uvodnih stranica pa me sa svojim stilom pisanja "kupila". Osjećao sam se kao da sam tamo s njom u toj panici, dimu, prašini i strahu.
Ona, koja je radila u tajnoj službi, i još neke njene kolege agenti su osjetili potrebu da pomognu ljudima, bar onima koji su tu ispred jer za one unutar zgrade nažalost nije bilo spasa. Čak su je godinama nakon neki novinari našli na jednoj od snimaka od tog dana kako izvlači ozlijeđenu osobu.
 |
| Evy nosi ozlijeđene nakon napada na tornjeve 11.rujna |
Mislila je da neće preživjeti, bila je spremna na smrt jer se našla u blizini kada je zgrada počela padati. Nekako je uspjela preživjeti jer je uzela neku metalnu ploču koji je stavila preko sebe i skupila se što je više mogla. Čak je imala torbu sa vodom koju je planirala iskoristiti ako slučajno zaglavi pod ruševinama.
Ipak je uspjela preživjeti nekako. Posebno ju se dojmilo kako joj je neki čovjek u hotelu brisao prašinu sa očiju sa vlažnom maramicom i kako joj je jedan dječak dao svog soka da ispere usta koja su joj također bila puna prašine.
Nakon ovog uvoda objasnila je da će nam kroz ovu knjigu dati načine kako se nositi sa strahom. Ne postoje ljudi koji nemaju straha, nego samo oni koji se znaju nositi s njim pa izgleda kao da ga nemaju.
Ova knjiga je posebno zanimljiva u današnje vrijeme kada se uz ovu pandemiju i sve loše vijesti svi osjećamo prestrašeni jer se brinemo za sebe i svoje voljene. Ona kaže da ne postoji način da sakrijemo svoje voljene pod neki čarobni sigurni kišobran nego se kroz pripremu i planiranje samo može naći način kako se nositi sa strahom.
Strahovi
Opisuje nam kako je morala proći vježbe utapanja kada je polagala za genticu. Vježbali su da su zarobljeni u kokpitu helikoptera i to naglavačke, pa ih ubace u bazen da se izvuku.
To je sve rađeno zbog toga jer je jedan njihov agent 70ih tako stradao jer zbog panike nije mogao otkopčati pojas, pa su ga našli sa slomljenim palčevima unutar kokpita. Da nije bio u panici vrlo lako se mogao osloboditi i izaći na površinu.
Imamo samo dva urođena straha: strah od padanja i strah od glasnih zvukova. Svi ostali strahovi su naučeni strahovi. Nešto naučimo od okoline kroz odrastanje, nešto kroz svoja vlastita iskustva, ali uglavnom ih imamo na tisuće.
Zanimljivo je da se većina ljudi najviše boji onih stvari za koje su najmanje šanse da će se dogoditi kao što je pad aviona ili napad morskog psa.
Šanse da se nešto od tog dvoje dogodi su jedan naspram milioni (ona je navodila točne brojke u milionima po nekom istraživanju). Dok je recimo šansa da stradamo u autu 1:102 samo, ali ipak se manje bojimo toga. Zašto? Zato jer vijesti kao što je pad aviona ili napad morskog psa su tako rijetke da dođu na naslovnu stranicu svih vijesti pa nam onda ostanu urezani u pamćenje, dok se automobilske nesreće rijetko stavljaju kao udarna vijest jer se događaju prečesto.
Strahovi nas paraliziraju. Zbog strahova imamo paniku koja nas sprječava da se spasimo upravo od one stvari koje se bojimo. Zbog toga će nas ova knjiga naučiti kako se nositi s tim strahovima.
Postoje tri načina kako reagiramo na strahove:
- bijeg
- borba
- smrzavanje
Evy je prirodno da se bori kada je u strahu, iako to nije uvijek najpametnije. Kao u primjeru kada su zatekli provalnika u kući pa ga ona ganjala da ga uhvati.
Policijska akademija
Njeni roditelji su bili razočarani kada je rekla da će upisati policijsku akademiju. Čak su prestali komunicirati s njom. Porijeklom je iz tradicionalne grčke obitelji pa je bilo nezamislivo za njih da se cura bavi s takvim poslovima, oni su htjeli da se uda i da je muž taj koji nju štiti.
Na akademiji joj nije bilo nimalo lako jer je njihov zadatak tamo da ih slome da odustanu pa se koriste svim načinima da to postignu. Moraš biti poprilično odlučan da bi prošao sve te teške fizičke testove ali i mentalne testove kao što je ponižavanje.
Trčanje i hladnoća
Njoj je najteže bilo trčanje jer bi joj nestajalo zraka, a oni koji bi zastajkivali su bili izdvajani pa kasnije tjerani da pred svima za kaznu rade dodatne vježbe. Mrzila je trčati. I šta je uradila? Počela je trčati jer više od trčanja je mrzila osjećaj odustajanja i osjećaj sramoćenja kada ne uspije.
Zbog svog posla kao tajni agent često je bila izložena strašnim hladnoćama zbog čega je razvila strah od hladnoće. Znala je biti satima na velikim hladnoćama čuvajući predsjednike i druge važne osobe. Zbog toga sada u sred ljeta ima jaknu blizu sebe za svaki slučaj.
Ali ona se ne krije od hladnoće zbog toga nego se svjesno izlaže tome povremeno kako bi savladala taj strah. Zato trči po kiši ili se tušira hladnom vodom kako bi ojačala.
Isto to savjetuje za bilo koji strah koji imamo. Ako se bojiš javnog nastupa, izlaži se tome kroz razne vježbe malo po malo.
Ne stoj na mjestu
Kaže da su na akademiji vježbali situacije u kojima moraju koristiti pištolje, a tu bi glavni uvjet bio da se uvijek moraju kretati kako ne bi bila laka meta. Čak i dok pune pušku moraju se kretati, osim kada su u zaklonu. Kaže da se to može iskoristiti u bilo kojoj situaciji u životu. Nemoj se zadržavati na mjestu posebno gdje je opasno za tebe. Nije sramota odmaknuti se od problema, kaže da i tajni agenti uvijek sklone osobu koju štite ako predviđaju neku opasnost umjesto da čekaju problem.
Kako reagirati na provokacije ili negativnost? Nemoj se uvlačiti u to. To je najbolji odgovor. Ako ti netko pošalje ljutiti mail, nemoj odgovoriti. To je najbolji način da se ta situacija prebaci da se ta osoba osjeća poraženom jer je ostala bez odgovora, dok ti ostaneš miran jer nisi trošio energiju na loše stvari.
Hrabrost se trenira
Kada se dogodi nešto loše ili neka loša vijest nemoj se pitati zašto ja niti se smrznuti u mislima, nego gledaj šta možeš uraditi da riješiš taj problem. Kada nekom dajemo savjet uvijek je lakše nego samom sebi zbog toga Evy predlaže da i za svoje probleme zamisliš kao da govoriš rješenje nekom prijatelju umjesto sebi.
Šta još pomaže kada imamo neki problem:
- mjesto: pomakni se s tog mjesta gdje imaš problem, doslovno se fizički udalji.
- vrijeme: kada prođe samo 24 sata od nekog problema obično imamo bolje rješenje nego kada reagiramo na prvu
- aktivnost: otiđi prošetaj ili odvježbaj pa ćeš odmah na problem gledati drugačije.
Barbara Bush
Evy je jedno vrijeme bila zadužena za sigurnost Bushove kćereke. To je trajalo dok je trajao i Bushov mandat. Ona je osjećala dužnost da Barbaru nauči kako će se brinuti sama za sebe kada njih više ne bude pa je dala za mene dosta paranoične savjete.
Rekla joj je da uvijek mora znati napamet put u bolnicu, policiju, vatrogasno i slična mjesta koja bi ona kao tajni agent kada bi došla u novo mjesto uvijek prvo obišla da se što bolje upozna sa tim ljudima i zgradama da joj je što lakše kada ima hitnu situaciju uletjeti unutra. Ne znam koliko je to potrebno maloj tinejdžerici tada, očekivao sam malo bolje savjete iskreno.
Ostatak knjige
Prekinuo sam čitanje negdje na pola jer je krenula pisati one klasične self-help govor tijela savjete koje sam pročitao u previše knjiga. To je bila samo kap koja je prelila čašu jer knjiga nije uopće zanimljiva koliko je izgledalo da će biti na početku. Privukla me zanimljivim opisom svog iskustva 11.rujna i napada na tornjeve, ali ostatak knjige nije bio ni približno tako dobar. Još je tu bilo par dobrih dijelova kada bi opisivala iskustva treninga za tajnog agenta i slično. A čim počne pisati klasične self-help savjete kako mičemo obrve kada lažemo i slične stvari postalo mi je dosadno. Nisam htio gubiti vrijeme na još jednu takvu knjigu koja mi ne donosi ništa konkretno od znanja. Jedino što mi je donijela je paranoju da se mislim uvijek da netko želi izvršiti atentat na mene kao da sam neki predsjednik pa je savjetovala razne paranoične metode kako biti siguran u kinu, trgovini, na ulici i slično.