Građanski neposluh by Henry David ThoreauMy rating: 2 of 5 stars
Neke citate sam izvukao ali mi nije bilo baš zabavno previše čitati ovu knjigu. Možda je problem u meni što ne volim čitati starije knjige koje koriste malo arhaičniji oblik jezika. Najbolja rečenica iz ove knjige je: "Sjekira je uvijek uništavala njegovu šumu. “Hvala Bogu”, govorio je, “da ne mogu posjeći oblake!”" Tako je duboka i odlično opisuje kako se čovjek odnosi prema prirodi i svemu što je lijepo.
Jako dobro opisuje loše strane modernih država, posebno njihov odnos prema pojedincu.
"Ljudi mahom tako služe državi, ne u prvom redu kao ljudi, nego kao strojevi, svojim tijelima." - on opisuje kako se ljudi stave svojim životima na raspolaganje državi. A on je živio u osami pa je čak odbija plaćati porez državi, što bi za njega odradili njegovi prijatelji kako ne bi došao u problem.
"Kad bi ga za stolom upitali koje mu je jelo najdraže, odgovarao je: “Najbliže.”"
"“U svim krajevima Velike Britanije”, zapisao je u dnevniku, “otkrivaju se tragovi Rimljana, njihove pogrebne urne, njihovi tabori, ceste, nastambe. Ali Nova Engleska barem nije osnovana na rimskim ruševinama. Ne moramo polagati temelje naših kuća na pepelu prijašnje civilizacije.”
"Govorio je: “Možete spavati pokraj željezničke pruge a nikad ne biti ometeni: narav dobro zna koji su zvukovi vrijedni pozornosti te je odlučila ne čuti zvižduk lokomotive."
"Takvi ne zaslužuju više poštovanja nego ljudi od slame ili grumen blata. Vrijednost im je jednaka onoj konja i pasa. Pa ipak, upravo takve obično smatraju dobrim građanima."
"Ubacujem svoj glas, možda, kako mislim da je ispravno; ali nije mi životno stalo do toga da pravda prevlada. Voljan sam je prepustiti većini."
"Međutim, na zahtjev gradskih vijećnika izvolio sam sročiti otprilike ovakvu pismenu izjavu: “Na znanje svima, ja, Henry Thoreau, ne želim da me se smatra članom ikoje korporacije kojoj se nisam priključio.” Tu sam izjavu predao gradskom bilježniku, koji je i sada ima."
"Jednom su me zbog toga zatvorili, na jednu noć, i dok sam promatrao zidove od čvrstoga kamena, gotovo metar debele, i željezne rešetke koje su propuštale svjetlost, nisam mogao a da me ne osupne glupavost te ustanove koja je sa mnom postupala kao da sam zgoljno meso, krv i kosti koje se može staviti pod ključ. Iščuđavao sam se nad time kako je naposljetku zaključila da je to najbolji način na koji me može upotrijebiti te nikad nije pomislila da se nekako okoristi mojim uslugama."
View all my reviews