Review: Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice

Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice by Yuval Noah Harari
My rating: 4 of 5 stars

Svakako preporučam za čitanje isto kao i Sapiens od prof. Yuvala. Knjiga je kao i Sapiens dosta mračna i hladna. Yuval prilikom pisanja želi šokirati čitatelja tako što mu slikovito prikazuje ono što želi reći bez emocija koje bi ublažile tu strašnu sliku koju nam je stvorio u glavi. Ovo mi je jedna od težih recenzija zato što je knjiga ogromna s mnogo ideja o kojima bi se dalo pisati. Svaka stranica ove knjige bi se mogla razviti u jednu veliku recenziju. Nisam previše istraživao prof.Yuvala i koliko vjeruje u ovo što piše da će se tako i zbiti, a koliko mu je samo cilj da bude provokativan kako bi na vrijeme probudio ljude i pokazao im gdje možda idu. Autor opisuje kako smo mi kao vrsta, Homo Sapiens, postali dominantna vrsta na ovoj planeti. Ukratko, došli smo pomoću mogućnosti suradnje s velikim brojem članova iste vrste, a to je nešto što ostale vrste nisu u stanju uraditi.

Učinili smo svijet boljim mjestom za našu vrstu. Danas nam je bolje nego ikada. Veće su šanse da ćeš umrijeti od pretilosti nego od gladi, od šećera nego od metka, od starosti nego od siromaštva. Ali to postavlja pitanje što je sljedeći izazov koji čeka našu vrstu?

1. Priče su ono što nas čini najsnažnijom životinjom na ovoj planeti
Stoljećima su nas priče spajale i okupljale. Religija je najpoznatija takva priča. Kada bi današnji mladić iz NJemačke rekao da ide u križarski rat svi bi ga proglasili ludim, ali prije par stotina godina bi bio smatran herojem. Sada vidimo da te priče imaju utjecaj na manji broj ljudi u jednom određenom periodu. Sada nam je lako shvatiti da su te priče smiješne i nije nam jasno kako su ih ljudi mogli vjerovati, ali i dan danas imamo takve priče u koje vjerujemo samo sada nije križarski rat. Razmisli malo i naći ćeš puno primjera.

2. Humanizam je najvažnija priča današnjice
S obzirom da je svijet postao globalno selo svjesni smo da postoje mnogi narativi i priče koje ljudi vjeruju i pričaju da bi ostali na okupu. Zato je humanizam uzeo glavnu ulogu i stavio čovjeka na prvo mjesto. Čovjek je vrhovno biće na ovoj planeti koje ima pravo raditi sve što želi i treba da bi se osjećao dobro. Ovo su sve zaključci iz knjige a ne moji vlastiti.

3. Algoritmi postaju priča budućnosti
Trenutno se znanost temelji na tome da su ljudi samo algoritmi. Dokazi da postoji duša ne postoje, kao ni osjećaji i sve ostalo što je do sada čovjeka stavljalo kao neko nadređeno biće.
Pitanje je samo na koji će način algoritmi utjecati na čovječanstvo. Hoćemo li nastaviti koristiti algoritme da unaprijedimo ljude kao što to već činimo (pametni satovi, čipovi, itd.) ili će algoritmi preuzeti kontrolu i potpuno se riješiti ljudi?

Zvuči vam strašno ova zadnja rečenica? Evo onda jedno objašnjenje i pitanje. Ako su ljudi nadmoćniji od životinja i to im daje pravo da ih koriste i ubijaju kako žele, zašto bi onda nadmoćniji algoritmi budućnosti bili milosrdniji prema nama ljudima?


"Još je važnije da je sve veći dio čovječanstva rat počeo smatrati jednostavno nezamislivim."

"Poznata je Čehovljeva izjava da će pištolj koji se pojavi u prvom činu predstave u trećemu sigurno opaliti."

"Za prosječnog Amerikanca ili Europljanina Coca-Cola je mnogo pogubnija prijetnja od Al-Kaide."

"Kad čovječanstvo posjeduje goleme nove moći i kad prijetnja gladi, zaraze i rata naposljetku nestane, što ćemo sami sa sobom? Što će znanstvenici, investitori, bankari i predsjednici raditi po cijele dane? Pisati poeziju?"

"Poznata je izjava fizičara Maxa Plancka da znanost napreduje sprovod po sprovod, čime je želio reći da tek smrću jednog naraštaja nove zamisli dobivaju priliku iskorijeniti stare."

"Nije lako živjeti sa spoznajom da ćeš sigurno umrijeti, ali još je teže vjerovati u besmrtnost, a onda shvatiti da je nećeš dočekati."

"Pravo prijateljstvo dugoročno će nam donijeti mnogo veće zadovoljstvo od divlje pijanke."

"Prije oko 2300 godina Epikur je svoje učenike upozorio da će ih neumjereno traganje za srećom vjerojatno učiniti nesretnima, a ne sretnima."

„Vojske iskorištavaju seksualni nagon kako bi njime pokretale vojnu agresiju. Vojska novači mlade muškarce na vrhuncu seksualne moći te im zatim ograničava prilike za seks kojim bi smanjili nakupljen pritisak koji se zbog toga nakuplja u njima. Taj potiskivan pritisak vojska zatim preusmjerava i dopušta mu da se oslobodi u obliku vojne agresije.”

"Jesmo li doista sigurni da računala nemaju osjete ili želje? A čak i ako ih u sadašnjem trenutku nemaju, kad postanu dovoljno složena, možda bi mogla razviti svijest? Kako bismo utvrdili da se to dogodi? Kad nam računala zamijene vozača autobusa, učitelja i psihijatra, kako ćemo utvrditi imaju li osjećaje, ili su samo skup bezumnih algoritama?"

"Možda sam ja jedino stvorenje u cijelom svemiru koje bilo što osjeća, a svi ostali ljudi i životinje samo su bezumni roboti? Možda sanjam i svi koje upoznam samo su likovi u mojem snu? Možda sam zarobljen u virtualnom svijetu i sva su bića koja vidim samo simulacije?"

"Novi Zeland je u svibnju 2015. postao prva država svijeta koja je životinje pravno priznala kao osjećajna bića."

"Koliko znamo, samo sapiensi mogu na fleksibilne načine surađivati s neizmjernim brojem stranaca. Upravo ta konkretna sposobnost - a ne vječna duša ili neka jedinstvena vrsta svijesti - objašnjava našu vladavinu planetom Zemljom."

"Većina će također rado priznati da bogovi antičke Grčke, zla carstva i vrijednosti stranih kultura postoje samo u mašti. No ne želimo prihvatiti da su naš Bog, naša nacija ili naše vrijednosti obična fikcija jer sve to daje smisao našim životima. Želimo vjerovati da naši životi imaju objektivno značenje te da su naše žrtve važne za nešto više od priča u našim glavama."

"...povijest znači promatrati predenje i razmrsivanje tih mreža te shvatiti da ono što se ljudima jednog doba čini najvažnijim na svijetu, njihovim nasljednicima postaje posve beznačajno."

"Nevjernici i Sveta zemlja? Za većinu stanovnika današnje Engleske te riječi više ne znače ništa. Čak bi i vikar vjerojatno pomislio da tinejdžer ima nekakav psihotični ispad. S druge strane, odluči li se neki mladi Englez priključiti Amnesty Internationalu i otputovati u Siriju da bi pomogao zaštiti ljudskih prava izbjeglica, smatrat će ga herojem."

"Tako se razvija povijest. Ljudi pletu mrežu značenja, vjeruju u nju svim srcem, ali ta se mreža prije ili poslije raspetlja i kad pogledamo unatrag nije nam jasno kako ju je itko mogao shvaćati ozbiljno."

"Prema algoritamskom idealu, sudbina vam je u rukama„sustava”, a ne u rukama smrtnika od krvi i mesa koji su se našli na tom i tom radnome mjestu."

"Može se dogoditi da je jedno pleme rascjepkano u nekoliko država, a jedna država može obuhvaćati djeliće brojnih suprotstavljenih klanova. Takvi problemi muče zemlje diljem svijeta, ali u Africi su posebno izraženi jer današnje afričke granice ne odražavaju želje i povijest lokalnih nacija. Povukli su ih europski birokrati koji nikada nisu ni bili u Africi."

"Kao što svako dijete, nastavnik i inspektor znaju, vještine potrebne za dobivanje visokih ocjena na ispitu nisu isto što i istinsko razumijevanje književnosti, biologije ili matematike."

"Polažući prisegu na početku mandata, predsjednici SAD-a čak i danas stavljaju ruku na Bibliju. Slično tako u mnogim zemljama diljem svijeta, među ostalim u SAD-i u Velikoj Britaniji, svjedoci na sudu stavljaju ruku na Bibliju kad prisežu da će govoriti istinu, samo istinu i ništa osim istine. Ironično je da se pritom zaklinju na knjigu koja je prepuna fikcije, mitova i pogrešaka."

"Korporacije, novac i nacije postoje samo u našoj mašti. Izumili smo ih da nam služe, pa zašto se onda događa da žrtvujemo svoje živote služeći im?"

"Nažalost, slijepa vjera u te priče značila je da su ljudski napori često bili usredotočeni na povećanje slave fiktivnih entiteta poput bogova i nacija umjesto na unapređivanje života stvarnih osjećajnih bića."

"Sljedbenici svih religija uvjereni su da je samo njihova prava. Možda sljedbenici jedne religije doista imaju pravo."

"Znanstveno znanje koje imamo govori nam da je svemir slijep i besmislen proces, prepun krikova i bijesa, ali ne znači ništa."

"Tijekom našega beskrajno kratkog boravka na ovome sićušnom planetu brinemo se o svemu i svačemu i šepirimo na različite načine, a onda nestanemo bez traga."

"Činjenica da se Modi, Erdogan, Abe i kineski predsjednik Xi Jinping kockaju sa svojim karijerama vežući ih za gospodarski rast potvrđuje gotovo religijski status koji je rast uspio steći u svim dijelovima svijeta."

"Jedini siguran način zaustavljanja globalnog zatopljivanja je zaustavljanje gospodarskog rasta, a to nijedna vlada nije spremna učiniti."

"Zaštita okoliša je lijepa zamisao, ali one koji nemaju za stanarinu mnogo više brine minus na računu nego topljenje ledenih kapa."

"Godine 2016. možemo reći da je čovječanstvo doista uspjelo ostvariti oboje. Ne samo da posjedujemo mnogo više moći nego prije, nego čak ni smrt Boga, suprotno svim očekivanjima, nije dovela do društvenog kolapsa. Kroz cijelu su povijest proroci i filozofi tvrdili da će zakon i red nestati ako ljudi prestanu vjerovati u veliki kozmički plan. No danas su najveća prijetnja globalnom zakonu i redu upravo oni koji i dalje vjeruju u Boga i njegove sveobuhvatne planove. Bogobojazna je Sirija mnogo krvavije mjesto od sekularne Nizozemske."

"Prema učenju humanizma ljudi iz svojih unutarnjih doživljaja moraju izvlačiti ne samo smisao svojih života nego i smisao cijelog svemira. To je osnovna zapovijed koju nam je humanizam dao: dati smisao svijetu bez smisla."

"„Umjetnost je sve što ljudi smatraju umjetnošću, a ljepota je u oku promatrača.” Ako ljudi misle da je pisoar prekrasno umjetničko djelo, onda on to i jest. Koji im viši autoritet može reći da nemaju pravo?"

"Waltera nije zanimalo kako su se oni osjećali jurišajući prema neprijatelju, bježeći od njega, ubijajući ili ginući. Obični su vojnici samo bezličan kolektiv."

"Opravdava li očuvanje polke, Bratwursta i njemačkog jezika prepuštanje milijuna izbjeglica siromaštvu ili čak smrti? I što se događa kad se fundamentalni sukobi rasplamsaju unutar nacija, a tiču se definicije njihova identiteta kao što se dogodilo u Njemačkoj 1933., u SAD-u 1861., u Španjolskoj 1936. ili u Egiptu 2011. godine? U takvim će situacijama održavanje demokratskih izbora teško biti dostatno rješenje jer suprotstavljene strane nemaju razloga poštovati rezultate."

"Ratno iskustvo otkrilo je Hitleru istinu o svijetu: svijet je džungla kojom upravljaju nemilosrdni zakoni prirodne selekcije. Oni koji odbijaju prihvatiti tu istinu ne mogu preživjeti. Želite li uspjeti, morate ne samo shvatiti zakone džungle nego ih i radosno prihvatiti."

"Rasisti i fašisti okrivili su i liberalizam i socijalizam za podrivanje prirodne selekcije te za uzrokovanje propadanja čovječanstva. Upozorili su da bi prirodna selekcija prestala funkcionirati kad bismo se prema svim ljudima odnosili kao prema jednakovrijednima i kad bi svi dobili jednake prilike za razmnožavanje. Najsposobniji bi ljudi bili uronjeni u ocean osrednjosti i umjesto da evoluira u superljude, čovječanstvo bi izumrlo."

"Dayanandina Indija i Mahdijev Sudan ostali su mnogo zaokupljeniji Bogom nego parnim strojevima, pa ih je okupirala i izrabljivala industrijska Britanija."

"Kad bi Marx danas oživio, vjerojatno bi preostalu šačicu svojih sljedbenika potaknuo da manje vremena provodi čitajući Kapital, a više proučavajući internet i ljudski genom."

"Točno je da Islamska država zna stavljati videosnimke na YouTube, ali ostavimo li postrani industriju mučenja, koje su se inovacije u posljednje vrijeme pojavile iz Sirije i Iraka?"

"Ako sam doista gospodar svojih misli i odluka, mogu li odlučiti da idućih šezdeset sekunda neću ni o čemu razmišljati?” Probajte to učiniti i vidjet ćete što će se dogoditi."

"Nadam se da me možete shvatiti kad vam kažem da sam se tjednima poslije doživljaja u simulatoru najviše željela vratiti i ponovno staviti one elektrode. Usto sam iznenada imala gomilu pitanja. Tko sam ja osim tih ljutitih i ogorčenih gnoma koji mi žive u umu i vode me prema neuspjehu jer se previše bojim pokušati? I odakle su ti glasovi došli?”

"Svaki put kad narativno„ja” procjenjuje naša iskustva, ne uzima u obzir njihovo trajanje i usvaja„načelo vrhunac-kraj” - sjeća se samo vrhunca i završnog trenutka te cijelo iskustvo procjenjuje prema njihovu prosjeku, a to ima dalekosežan utjecaj na sve naše praktične odluke."

"Kad kažemo„ja”, mislimo na priču u našoj glavi, a ne na silovitu struju iskustava koja doživljavamo. Poistovjećujemo se s unutarnjim sustavom koji uzima luđački životni kaos i od njega plete naizgled logične i dosljedne priče. Nije važno što je radnja prepuna laži i izostavljenih dijelova niti to što je milijun puta prepravljena tako da današnja priča očito proturječi jučerašnjoj. Važno je da uvijek zadržimo osjećaj da od rođenja do smrti (a možda i poslije nje) imamo samo jedan nepromjenjivi identitet."

"Svećenici već tisućama godina znaju za to načelo. Ono je u podlozi brojnih religijskih obreda i zapovijedi. Želite li potaknuti ljude da vjeruju u izmišljene entitete poput bogova i nacija, trebate ih potaknuti da žrtvuju nešto vrijedno. Što je njihova žrtva bolnija, to su uvjereniji u postojanje imaginarnog primatelja te žrtve. Siromašan seljak koji je Jupiteru žrtvovao dragocjenog bika postat će uvjeren da Jupiter doista postoji jer kako bi inače opravdao svoju glupost?"

"Našem bi narativnom„ja” bilo mnogo draže nastaviti patiti i u budućnosti, samo da ne mora priznati da prošla patnja nije imala nikakva smisla."

"Vidimo, dakle, da je„ja” također izmišljena priča, baš kao i nacije, bogovi te novac. Svatko od nas ima složen sustav koji odbacuje većinu osobnih iskustava, zadržava samo nekolicinu odabranih uzoraka, miješa ih s detaljima iz filmova koje smo gledali, romana koje smo pročitali, govora koje smo čuli te maštarija u kojima smo uživali i iz te zbrkane mase plete naizgled koherentnu priču o tome tko sam ja, odakle sam došao i kamo idem. Ta mi priča govori što trebam voljeti, koga mrziti i što raditi sa sobom."

"Velika je vjerojatnost da će vozači taksija doživjeti sudbinu konja."

"U dvadeset prvom stoljeću mogli bismo svjedočiti stvaranju masovne nove neradničke klase - ljudi kojima je uskraćena svaka gospodarska, politička ili čak umjetnička vrijednost, koji ničime ne pridonose boljitku, moći i slavi društva. Ta„beskorisna klasa” neće biti samo nezaposlena - bit će je nemoguće zaposliti."

"Većina onoga što danas uče u školama vjerojatno će postati posve irelevantna do trenutka kad im bude četrdeset godina. Tradicionalno se život uvijek dijelio na dva glavna dijela - razdoblje učenja za kojim je slijedilo razdoblje rada. No taj će tradicionalan model vrlo brzo zastarjeti i jedini način da ljudi ostanu u igri bit će da nastave učiti tijekom cijeloga života te svako malo mijenjaju karijeru."

"Organizmi su algoritmi, a ljudi nisu individue - nego„dividue”. Drugim riječima, ljudi su zbirka mnogo različitih algoritama kojima nedostaje jedan unutarnji glas ili jedno„ja”.

"Kao u Kahnemanovu pokusu s hladnom vodom, narativno„ja” i u politici slijedi načelo vrhunac-kraj. Zaboravlja većinu događaja, pamti samo nekoliko ekstremnih incidenata i pridaje posve nerazmjernu važnost nedavnim događanjima."

"Drugim riječima, ako ste na svojem Facebook profilu 300 puta kliknuli Like, Facebookov algoritam može predvidjeti vaša mišljenja i želje bolje od vašega muža ili žene!"

"U dvadeset prvom stoljeću naši su osobni podaci vjerojatno najdragocjeniji resurs koji većina ljudi može ponuditi, a mi ih dajemo tehnološkim divovima u zamjenu za usluge e-pošte i smiješne filmiće s mačkama."

"Početkom 2016. godine šezdeset dvije najbogatije osobe na svijetu financijski su vrijedile isto kao i najsiromašnijih 3,6 milijarda ljudi. Budući da je na svijetu oko 7,2 milijarde ljudi, znači da ta šezdeset dva milijardera zajedno imaju jednako bogatstvo kao i cijela donja polovica čovječanstva."

"Cilj medicine u dvadesetom stoljeću bio je izliječiti bolesne. Medicina u dvadeset prvom stoljeću sve više želi unaprijediti zdrave."

"Tehnohumanizam se slaže da je Homo sapiens kakva poznajemo došao do povijesnog kraja i ubuduće neće više biti relevantan, ali zaključuje da bismo zato s pomoću tehnologije trebali stvoriti Homo deusa - mnogo superiorniji model čovjeka. Homo deus će zadržati najvažnije ljudske značajke, no imat će i unaprijeđene tjelesne te duševne sposobnosti koje će mu omogućiti da konkurira čak i najrazvijenijim nesvjesnim algoritmima."

"Ali čak i kad smo u njegovu društvu, rijetko mu posvetimo nepodijeljenu pozornost jer stalno gledamo pametne telefone i Facebook profil, uvjereni da se negdje drugdje vjerojatno događa nešto mnogo zanimljivije."

"Moderno čovječanstvo boluje od FOMO-a (Fear Of Missing Out, engl. strah od propuštanja) i premda imamo mnogo više mogućnosti izbora nego prije, izgubili smo sposobnost prave usredotočenosti na ono što odaberemo."

"Stišavanje neugodnih zvukova u mojoj glavi čini se odličnom idejom, pod uvjetom da mi omogući da napokon čujem svoje duboko autentično„ja”. Ali ako autentično„ja” ne postoji, kako ću odlučiti koje glasove stišati, a koje pojačati?"

"Možda se ne slažete s idejom da su organizmi algoritmi te da su žirafe, rajčice i ljudska bića samo različite metode obrade podataka. Ali trebali biste znati da je baš to aktualna znanstvena dogma i da mijenja naš svijet do neprepoznatljivosti."

"pod„sve” ne misli se samo na ljude. Misli se na apsolutno sve. Naša tijela, naravno, ali i automobile na cestama, hladnjake u kuhinjama, kokoši u kokošinjcima i stabla u džunglama - sve bi trebalo biti povezano s„internetom svih stvari”. Hladnjak će nadzirati broj jaja u vratima i obavijestiti kokošinjac kad mu zatreba nova pošiljka. Automobili će međusobno razgovarati, a stabla iz džungle izvještavat će o vremenskim prilikama i razinama ugljikova dioksida. Ne smijemo dopustiti da ni jedan dio svemira ostane nepovezan s velikom mrežom života. Vrijedi i obrnuto, pa bi najveći grijeh bio blokirati tok podataka."

"Ali sve veći broj umjetničkih i znanstvenih kreacija danas nastaje neprekidnom suradnjom„svih”. Tko piše Wikipediju? Svi mi."

"Humanisti su u doba Lockea, Humea i Voltairea tvrdili da je„Bog proizvod ljudske mašte”. Dataizam je danas isto učinio humanistima i kaže im:„Da, Bog je doista proizvod ljudske mašte, ali ljudska je mašta samo proizvod biokemijskih algoritama.” U osamnaestom je stoljeću humanizam gurnuo Boga na margine, prebacivši se s deocentričnog na homocentrični pogled na svijet. Dataizam bi u dvadeset prvom stoljeću mogao gurnuti ljude na margine prebacivanjem s homocentričnog na datacentrični pogled."

"Čitajući Bibliju dobivate savjete nekoliko svećenika i rabina koji su živjeli u drevnome Jeruzalemu. S druge strane, slušajući svoje osjećaje slijedite algoritam koji je evolucija razvijala milijunima godina i izdržao je najteže kušnje prirodne selekcije."

"Zbog toga dataizam prijeti da će Homo sapiensu učiniti isto ono što je Homo sapiens učinio svim ostalim životinjama."

"U prošlosti je imati moć značilo imati pristup podacima. Danas imati moć znači znati na što se ne obazirati."


View all my reviews

Objavi komentar

Noviji Stariji

Obrazac za kontakt