Steven Pressfield je pisac i bivši marinac. Postao je preko noći uspješan pisac nakon 30 godina strašnog neuspjeha. Živi u Los Angelesu.
Lekcija od mačke
Steven je imao teške trenutke u životu kada se tražio, pa je tako jednom živio u jednoj kući koju je plaćao samo 15$ mjesečno. Ta kuća nije imala struje, vrata, toaleta, kuhinje, ničega.
Kuhao je vani u dvorištu svaki dan gdje mu je uvijek dolazila jedna mačka iz šume i sjedila pokraj njega. Ali ta mačka nikad nije htjela uzeti hranu od njega nego bi samo sjedila preko puta njega.
Kaže da mu je ta mačka pokazala da je samostalnija od njega u tom trenutku jer je u stanju brinuti se za sebe u šumi toliko da nije htjela ni hranu koju joj je on htio dati. Kao da nije htjela da postane kućni ljubimac niti da je netko pripitomi.
Osjećao se kao da mu mačka šalje poruku da i on može biti samostalan kao i ona.
Ludi ili probuđeni
U toj kući bez ičega s njim je živjelo još dosta nekih ljudi koji su bili na neki način drugačiji kao i on sam. Sprijateljio se s njima toliko i imao toliko toga zajedničkog da mu je bilo žao otići iz te "polukuće" od njih kada je bilo vrijeme da ide.
Shvatio je da svi ti ljudi nisu niti ludi niti pobunjenici kako ih društvo označi samo zato jer su malo drugačiji od većine.
Više je smatrao te ljude na neki načim probuđenima, ljudima koji vide svijet onakav kakav jest bez utjecaja društva, odgoja i svih mitova s kojima kreiramo i objašnjavamo našu realnost.
Lektor/pisac
Steven je prije svega bio vozač kamiona, ali jako loš radnik jer je kako sam kaže bio autodestruktivan. Namjerno bi radio ili ne bi radio neke stvari koje bi ga dovele u problem, kao npr. krađe.
Kaže da ga promijenio razgovor s jednim šefom gdje je radio kao vozač kada mu je taj šef objasnio da ga ne zanima njegov unutarnji svijet i šta se njemu događa u glavi, da on ima biznis koji mora funkcionirati, i ako ga on pošalje sa robom negdje da on to mora završiti jer ljudi i posao ovise o tome.
Tada je nekako shvatio da o njemu ovise drugi ljudi i obaveze pa je postao ozbiljniji radnik.
Radio je i kao lektor u jednoj firmi za reklame gdje je naučio kako u što manje riječi i rečenica reći što više. jer bi ga njegov šef uvijek vraćao da još "sreže" tekst pa je tako izvježbao da bude što konkretniji pisac.
Prvi roman
S obzirom da je bio autodestruktivan rijetko je završavao ono što bi počeo. Pa se jednom prilikom odlučio natjerati da dovrši roman tako što je otišao negdje u neki stan živjeti sam i rekao je sam sebi da će se ubiti ako ne dovrši taj roman.
Nije se morao ubiti. Dovršio je roman. Kada je napisao "The End" tog romana kaže da je osjetio kao da mu se DNA mijenja jer nikad više nakon toga nije imao problem dovršiti neki roman. Nije loše natjerati se na neki uspjeh? Možda nam se svidi.
Momentum
Da bi bio što bolji pisac on ima neke male jutarnje rutine koje mu pomažu da kreira momentum tako što napravi par malih poslova koje uspješno završi, kao npr. odradi vježbanje, nahrani ljubimca, pospremi krevet i slično.
Usporedio je to sa košarkašima i njihovim rutinama prije utakmice kada se zagrijavaju satima prije da su spremni kada utakmica krene i da imaju taj momentum malih uspjeha kao Curry koji šutira stotine šuteva prije svake utakmice.
Pisanje
Na Timovo pitanje kako bi savjetovao ljudima da razviju svoj momentum i načine kako najbolje pisati dao je dobar odgovor. Kaže da to sve ovisi od čovjeka do čovjeka jer svima odgovara nešto drugačije. Kaže da je jednom gledao uspješne pisce koji su rekli da najbolje pišu kada su u autu. Neki čak samo kada se auto kreće.
A jedan je odgovorio na pitanje novinara da piše samo kada ima inspiraciju da piše. Kaže da je samo slučajnost da je to baš svako jutro u 9:30 za njegovim radnim stolom.
Tako da tu nema pravila. Svi smo različiti.
On je napravio svoj prvi uspjeh nakon 30 godina rada, tek kada je bio u svojim pedesetima. Zato nikad ne odustaj.
Jer je kako on kaže da se hrpa loše sreće i malih neuspjeha kroz godine akumulirala i onda samo eksplodirala odjednom u suprotnom smjeru pa je postao globalno uspješan pisac.
Billboard
Kaže da je život dug, da nije kratak kao što svi govore. Uvijek mislimo da na primjer da moramo uraditi nešto u idućih par mjeseci ili je sve propalo, a u biti je cijeli život ispred nas.
Uzmi samo sebe kao primjer gdje si i kakav bio prije par godina pa ćeš vidjeti veliku razliku. E pa sad zamisli 10 ili 20 godina koju promjenu može napraviti.
OCJENA PODCASTA: 7/10
Sve u svemu zanimljiv podcast. Stevena je jako zanimljivo slušati i lagano za pratiti. Najbolje što sam izvukao iz njegovog podcasta je da se ne smije odustati jer je on tek nakon 30 godina rada napravio značajniji uspjeh. Gurao je u tom smjeru uvijek sa malim uspjesima i neuspjesima ali onda je to sve "eksplodiralo" u globalni uspjeh.
Nikad ne znaš kada će se zvijezde poklopiti niti šta će biti okidač da se sve složi kako treba. Kao što i sami naziv ovog bloga kaže - kaizen, svaki dan mali pomaci naprijed koji će se s vremenom akumulirati i napraviti ogromnu promjenu.