Ova knjiga obećava da će ti pomoći da više vjeruješ u sebe i svoje sposobnosti umjesto da sam sebe ograničavaš šta možeš uraditi ili šta si sposoban uraditi.
Udarac u glavu
Jim Kwik, autor ove knjige, je kao mali imao nezgodu gdje je glavom udario u radijator. Nakon toga je, kako kaže njegova majka, bio potpuno drugačije dijete jer je postao puno mirniji i imao problema s učenjem.
Jedna učiteljica je jednom pred cijelim razredom rekla da je on "onaj s oštećenim mozgom" pa mu je to ostalo u mislima kao opravdanje za sve što nije mogao uraditi kasnije. Djeca su takva da usvoje riječi koje odrasli govore kao nepobitnu istinu i dio svoje osobnosti.
Strah od javnog nastupa
Jednom prilikom je radio seminarski rad koji je dobio od učiteljica kako bi mu omogućila prolaz razreda. Pisao je o Da Vinciju i Einsteinu. Bio je sav ponosan na taj svoj rad za koji je smatrao da će napokon pokazati svima da je sposoban učiti i uraditi nešto kako treba.
Jedva je čekao kraj sata da preda učiteljici taj seminarski rad ali je ona neočekivano u sred sata njega najavila da će prezentirati taj svoj rad pred svima. Zbog svoje stidljivosti i povučenosti imao je strašan strah od javnog nastupa, srce bi mu tuklo i jednostavno ne bi mogao izaći pred razred i to uraditi. Zato je slagao da nije ni u uradio seminarski rad samo kako ne bi morao prezentirati pred svima.
Mozak
Kwik tvrdi da imamo dva mozga ili nervna sustava, jedan je mozak a drugi je u stomaku ono što nekada nazivamo osjećaj "gut feeling".
Mozak se može fizički promijeniti tj. nikada nije kasno da budemo ono što želimo biti. A jedan od načina da mozak mijenjamo je putem čitanja.
Kako bolje zapamtiti ono što čitamo?
On ima tu neku metodu koju naziva FASTER, to je kao neki akronim. Nisam inače ljubitelj ovakvih akronima jer mi ispada da se namjeste riječi da ispadne neka riječ koja ima značenje i koja se pamti.
Ono što je meni zanimljivo iz tog akronima su samo neke stvari. Prvo je da zaboravimo predrasude i nešto što od prije znamo, da se pustimo da bez zidova čitamo i razumijemo nove ideje. Stanje u kojem moramo biti da učimo je opušteno, bez dosade ili anksioznosti. Dok čitamo trebamo razmišljati kao da ćemo to što čitamo nekoga podučavati, na taj način bolje pamtimo jer u mislima odmah spremamo i povezujemo stvari kako ćemo to moći nekom objasniti. I naravno na kraju je bitno da ono što pročitaš ponoviš svojim riječima nakon što završiš jedno poglavlje ili jedno čitanje.
Kwik preporuča Pomodoro metodu za čitanje tj. u komadima od 25 minuta nakon toga 5 minuta odmora.
Također je bitno da se na nešto obvežemo pismeno jer tako povećavamo šanse da ćemo nešto uraditi umjesto da ostane samo da to "trebamo" uraditi ali nikada ne uradimo. Još je bolje ako imaš nekog kome kažeš šta ćeš uraditi pa te taj netko drži odgovornim da ćeš to uraditi jer ne želiš ispasti netko tko nema disciplinu ili ne drži do svoje riječi.