Jeste li se ikada zapitali zašto se tako čvrsto držimo svojih uvjerenja, čak i kad nas stvarnost ponekad izaziva? Šta nas to tjera da zanemarimo dokaze koji ne podržavaju ono u šta vjerujemo?
Sklonost potvrdi, jedna od najmoćnijih mentalnih zamki, oblikuje način na koji primamo i interpretiramo informacije. No, postoji način da se oslobodimo njezinih okova – kroz proces falsifikacije. Ako želite saznati kako prepoznati te obrasce i donositi bolje odluke, nastavite čitati!
Šta je to sklonost potvrdi?
Sklonost potvrdi je psihološka tendencija da se traže informacije koje podržavaju naša postojeća uvjerenja, dok se suprotni dokazi zanemaruju.
To je kada imamo neko mišljenje pa tražimo načine da bilo koju informaciju koju dobijemo iskoristimo da bi potvrdili to svoje mišljenje. To je lakši i energetski štedljiviji način nego da preispitujemo svoja mišljenja ili sumnjamo u njih.
Ali to što je lakše ne znači i da je ispravnije. Zato neki ljudi teško mijenjaju stavove ili mišljenja čak kada im se prezentira suprotna strana s puno više dokaza nego što oni imaju.
Primjer:
Recimo da netko čvrsto vjeruje da je Biblija knjiga koja isključivo propovijeda ljubav, milost i jednakost. Ova osoba traži samo one stihove i priče koje potvrđuju te ideje – npr. priče o Isusovom milosrđu, njegovoj ljubavi prema bližnjima i njegovom propovijedanju mira.
Kada im netko ukaže na dijelove Biblije koji govore o robovima ili na upute kako vlasnici robova trebaju postupati sa svojim robovima (npr. Levitski zakonik 25:44-46, gdje se spominje dopuštenje za posjedovanje robova), ta osoba bi mogla ignorirati ili umanjiti značaj tih dijelova.
A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. (Levitski zakonik 25:44-46)
Mogla bi reći da se to odnosi na “druga vremena” ili da te priče nisu toliko važne u usporedbi s drugim dijelovima Biblije.
Ovdje se radi o sklonosti potvrdi jer osoba aktivno traži i prihvaća samo one dijelove Biblije koji podržavaju njihova već postojeća uvjerenja, dok zanemaruje dijelove koji izazivaju nelagodu ili osporavaju njihovu interpretaciju.
Što je falsifikacija?
Falsifikacija je proces u kojem se teorija smatra naučnom ako može biti opovrgnuta određenim dokazima ili rezultatima.
To je suprotno od sklonosti potvrde jer se temelji na tome da nas potiče da tražimo načine kako da testiramo naša uvjerenja kako bi bili sigurni da su ispravna.
Primjer:
U istoj situaciji, da bi primijenio falsifikaciju, osoba bi trebala prihvatiti mogućnost da postoje dijelovi Biblije koji se ne uklapaju u njen idealizirani pogled. To znači da bi mogla istražiti i uzeti u obzir sve stihove – i one koji propovijedaju ljubav i milosrđe, ali i one koji spominju robove, ratove, nasilje, kazne itd.
Osoba bi mogla reći: "Ako su ovi stihovi o robovima istiniti i ako ih je Bog doista izrekao, kako to onda korespondira s uvjerenjem da Biblija propovijeda univerzalnu ljubav i jednakost?" Potom bi mogla tražiti načine da opovrgne ili reinterpretira svoje uvjerenje kroz daljnje proučavanje i kritičko preispitivanje.
Ključna razlika
Sklonost potvrdi znači da osoba izbjegava te neugodne ili suprotstavljene dijelove i drži se samo onoga što potvrđuje njeno postojeće uvjerenje.
Falsifikacija bi bila spremnost da se suoči sa svim dijelovima i reinterpretira svoje uvjerenje ako naiđe na stihove ili priče koje se čine u suprotnosti s njihovim prethodnim shvaćanjem.
Ovaj mentalni model nas podsjeća da bismo trebali aktivno preispitivati svoja uvjerenja, umjesto da tražimo potvrde, i da budemo svjesni razlike između istinskog znanja i pseudo-nauke koja se ne može falsificirati.