The 4-Hour Workweek by Timothy FerrissMy rating: 5 of 5 stars
Ja sam osoba koja obožava dobre citate. Citate zbog kojih staneš i razmisliš o svemu. U ovoj knjizi ih ima dosta.
Whenever you find yourself on the side of the majority, it is time to pause
and reflect.
—MARK TWAIN
Pitanje koje on analizira, a koje i mene nekad živcira, je “What do you do?”. Na osnovu ovog jednog pitanja ljudi te sortiraju u svoje mentalne ladice. U koju ladicu ideš ovisi o poziciji, o firmi u kojoj radiš, o godinama koliko radiš, itd.
People don’t want to be millionaires—they want to experience what they believe
only millions can buy. - Jednostavno rečeno. Iako, neki ljudi “pate” od činjenice da su milijunaši pa im takav prijdjev godi kada hrane ego.
S obzirom da živim u Bosni i Hercegovini nemam se čemu nadati što se tiče mirovine. To je jasno kao dan. Iako sam tek u tridesetima već razmišljam o tom periodu. Trebam raditi 50 godina da bih imao mirovinu od 150€? I tada bih kao trebao uživati u životu? O, ne. Moram krenuti prije. Moram krenuti zarađivati novac puno prije i živjeti mini mirovinu svake godine. Svakom prilikom. To mi je od sada cilj.
D for Definition - definiraj svoje strahove i želje
E for Elimination - eliminacija nepotrebnog 80/20
A for Automation - automatizacija i outsourcing
L for Liberation - mobilnost tj. da te posao ne veže za jedno mjesto nego da si slobodan putovati
An expert is a person who has made all the mistakes that can be made in a
very narrow field.
—NIELS BOHR, Danish physicist and Nobel Prize winner
Uvijek sam mislio da trebam biti najbolji ili da su svi bolji od mene. A da bi postao bolji moram početi raditi i početi griješiti. Bolje danas nego sutra.
D: To work for yourself.
NR: To have others work for you.
Kod nas se često kaže “sam svoj gazda” kada si vlasnik svoje firme. Tek sada nakon čitanja ove knjige posebno vidim koliko je to pogrešno izrugivanje ali isto tako pravilno prikazuje način razmišljanja većine ljudi. Ja ne želim biti sam svoj gazda. Ne želim raditi za sebe. Želim da drugi rade za mene. Jednostavno.
D: To retire early or young.
NR: To distribute recovery periods and adventures (mini-retirements) throughout life on
a regular basis and recognize that inactivity is not the goal. Doing that which excites
you is.
NR: To be neither the boss nor the employee, but the owner. To own the trains and have
someone else ensure they run on time.
Ovo će biti možda moj najduži blog ali moram kada je toliko toga vrijedno za zapisati.
I can’t give you a surefire formula for success, but I can give you a formula
for failure: try to please everybody all the time.
—HERBERT BAYARD SWOPE, American editor and journalist; first recipient
of the Pulitzer Prize
Lijenost. Percepcija lijenosti u mojoj okoline je konzervativna. Ovdje se poštuje onaj što radi puno, nije bitno šta radi. Ovo je nešto što nikad neću zaboraviti iz ove knjige. Prije bih se brinuo ako bih duže spavao, netko će reći da sam lijen. Sad me to ne zanima. Ja ću svoj dio odraditi. Ja sam se posložio tako da mogu živjeti kako želim.
Tajming nikad nije idealan. Ni za bebu, ni za otkaz, ni za novi posao. Samo treba reći sad je pravi tajming i krenuti u ono što želimo.
I am an old man and have known a great many troubles, but most of them
never happened.
—MARK TWAIN
Kroz cijelu knjigu autor preporučuje točno određene stranice koje on koristi za ono što mu treba. Sve ih uredno izvučene možete pronaći na linku https://borilbogoev.com/courses/pw/m6...
Ostao sam “mind blown” nakon što sam pročitao Korak 2 u ovoj knizi. U toliko dijelova sam se prepoznao da sam čitao cijelo poglavlje bez da sam ijednom trepnuo. A da ne govorim da sam bio zinut cijelo vrijeme jer sam toliko bio oduševljen s onim što čitam. Osjećao sam se kao da autor sjedi sa mnom u mom dnevnom boravku, kao moj privatni mentor, i govori mi što trebam raditi. Nešto što nisam nikad doživio čitajući jednu knjigu. Ovo poglavlje je klasičan primjer zašto je čitanje knjiga najbolja stvar koju čovjek može raditi za sebe. Bez premca. Ne sjećam se odavno da sam pročitao nešto što me je toliko dojmilo. Ovo poglavlje je toliko dramatično utjecalo na moje razmišljanje da mislim da moj život nakon ovoga više neće biti isti.
Autor u ovom poglavlju spominje radnike u firmama, što sam imao priliku i sam na vlastitom iskustvu vidjeti. A o tom sam govorio kolegama s kojima sam se tada družio. Direktori više cijene onog radnika koji cijeli dan radi posao koji ja završim za pet minuta. Jer on više cijeni to što taj radnik bulji u kompjutor ili izgleda zaposleno, nego što mene vidi nasmijanog i naizgled bez posla. A samo sam nešto završio puno brže nego taj drugi radnik. Ovo je jedan od razloga što sam i odličio pokrenuti svoj vlastiti posao. Točno sve ovo što se spominje u ovom poglavlju je utjecalo na to da dam otkaz na poslu iz naslova knjige. Jer sam vidio da ja nikada neću moći napredovati u svojoj karijeri dok ovakvi budu odlučivali o tome tko je dobar radnik, a tko ne. Dosta mi je bilo da se drži ono pravilo, pa pravilo mogu reći s kojim sam i odgojen nažalost, da se više cijeni vrijeme rada od rezultata rada. I dok sam bio mali i kući radio poslove s roditeljima, nikada nisam mogao ranije završiti nešto nego što su oni procijenili da treba trajati. To je automatski značilo da ne radim dobro.
Autor spominje “gubljenje” vremena u uredu. Provjeravanje maila 30 puta dnevno. To je točno ono što ja radim. A zašto to radim? Pa zato jer tako mislim da sam produktivan. U kakvoj sam zabludi radio godinama. Ponizno priznajem da sam to bio ja. Nije sramota. Sramota je prihvatiti to i ne raditi na sebi.
Dvije stvari koje se moraju zapamtiti iz ovog prvog dijela su:
Raditi neku stvar ili zadatak dobro, ne znači da je ta stvar ili zadatak bitan
Ako neki zadatak ili stvar zahtjeva puno vremena, ne znači da je bitan.
Ono što radiš je beskrajno važnije od načina kako to radiš.
A šta tek reći na Paretov zakon? Ovo je dio gdje se za nakupljene probleme iz prvog dijela poglavlja, nudi jednostavno rješenje - princip 80/20
80% bogatsva i zarade je urađeno od strane 20% populacije.
80% rezultata dolazi od 20% uloženog truda i zadataka.
80% profita dolazi od 20% klijenata.
Ovaj princip se može primjeniti na gotovo svaki segmen života. Pa čak se navodi banalan primjer da je 80% Paretovog graha iz vrta došlo od 20% posađenog sjemena.
Mind blown. Tako jednostavno objašnjeno, a tako primjenjivo i istinito.
Autor predlaže da sebi postavimo iduća dva pitanja:
Kojih 20% izvora donosi 80% mojih problema i nezadovoljstva?
Kojih 20% izvora donosi 80% moje zarade i sreće?
Autor navodi primjere kako je posložio svoj poslovni i privatni život koristeći ova pitanja. Nešto što svi mi možemo i trebamo uraditi. Nešto što ja sutra mogu uraditi ako želim i olakšati si. Toliko klijenata imam koji mi oduzimaju vrijeme pa čak i novac, a nisu ni blizu onih 80% koji donose zaradu ili sreću. Zato ih treba eliminarati ili automatizirati na način kako autor to navodi.
U idućem dijelu se govori o radnom vremenu. Nešto što sam smatrao čudnim već na mom prvom poslu koji je bio od 8 do 16h. Svi su dolazili nekako oko 8, nije bilo kašnjenja. Ali isto tako su točno u 16:00 završavali sav svoj posao i već bili na vratima. To mi odmah nije bilo jasno. Zašto ne mogu otići ranije 15 minuta ako sam završio sve zadatke za taj dan? Zašto moram sjediti u uredu i čekati da sat u desnom kutu na kompjutoru prebaci sa 15:59 na 16:00 pa da izletim iz ureda kao Forrest Gump? Tu sam odmah vidio da to nije za mene. Ali nije ni za koga. Naučeni smo da se radno vrijeme mora poštivati i da se “prevrću” papiri u tom radnom vremenu šta god da radili. Najidealnija osoba u firmi je ona koja je stalno na telefonu, bar u takvim glavama. Bez obzira što bih ja možda to riješio jednim pozivom, on izgleda zaposlenije pa time i kvalitetniji radnik koji zaslužuje povišicu.
Autor kaže da je dovoljno raditi 8 sati tjedno, a ne dnevno. Kada sam tek počeo čitati ovu knjigu bio sam skeptičan po tom pitanju. Kako će netko raditi samo 8 sati? Ali nakon ovog poglavlja mi je kristalno jasno na šta je mislio. Ako imamo 8 sati za raditi, ispunit ćemo ga poslom 8 sati. Da je 15 sati radni dan, 15 bi bilo ispunjeno. Da je 22, isto tako. Što veće radno vrijeme, to manja produktivnost. Tj. ovdje nas autor upoznaje sa Parkinsovim zakonom. A taj zakon je kaže da što je veći rok za nešto završiti to nam zadatak izgleda teži i kompliciraniji. A kad je rok kraći, prije nađemo način kako ga riješiti, pa čak ga riješimo i efektinije nego kada imamo više vremena. Autor kaže da je napisao svoj najbolji rad kad je bio suočen sa naizgled nemoguće kratkim rokom.
Sada kad smo prošli ove dvije najbitnije stavke iz ovog poglavlja (80/20 i Parkinsonov zakon), vrijeme je da ih spojimo u jedan odličan savjet, ako je savjet prava riječ jer ovo je više od savjeta, za produktivnost:
Ograniči broj zadataka na najvažnije kako bi skratio broj radnih sati (80/20)
Skrati broj radnih sati kako bi ograničio broj zadataka na najvažnije (Parkinsonov zakon)
Znači, odrediti mali broj najbitnijih zadataka i ograničiti se najkraćim vremenskim rokom.
Autor navodi kako je pomoću ovih savjeta pomogao jednom svom prijatelju. Smanjio je broj radnih sati sa 40 na 18 tjedno. A rezultate pomnožio sa 4. A tako planira pomoći i meni :) Rekao sam na početku da se osjećam kao da sjedim i pričam s njim.
Najmanje 3 puta dnevno moram sebi postaviti sljedeće pitanje:
Jesam li produktivan ili samo aktivan? (Am I being productive or just active?)
ili
Izmišljam li zadatke koje trebam raditi kako bih izbjegao ili odgodio ono bitno?
Trebamo imati to-do listu ali i not-to do listu kako bi došli do produktivnosti sa principima iz ovog poglavlja.
Doslovno treba zamisliti klasificiranje zadataka na način da imamo pištolj uperen u glavu sa prijetnjom da eliminaramo 4 od 5 zadataka koje trebamo uraditi. Tako ćemo znati koji zadaci stvarno nisu bitni.
Nikad nemoj doći u ured za kompjutor bez da večer prije nisi pripremio listu stvari koje trebaš završiti. Ali listu sa maksimalno tri stavke. I to listu napisanu na papiriću koji se smota i stavi u džep večer prije.
Nikad nemoj raditi multitasking. Nešto što često znam raditi kada sam u gužvi. Znam da je to loše ali od sada sam obećao da ću svjesno raditi na tome da to izbacim.
Informacijska dijeta
I s ovim se slažem 200%. Ovaj Tim Ferris kao da je sva moja razmišljanja stavio na papir i naplatio ih. U ovom dijelu govori o nepotrebnim informacijama koje dobivamo preko medija a koje nas se ni najmanje ne tiču.
Sve što ja danas pročitam na društvenim mrežama i na portalima se može smjestiti u jednu ili više od kategorija ispod:
uzimaju dosta vremena
negativne informacije većinom
nebitne za naše ciljeve
van dosega našeg utjecaja
Čemu onda gubiti vrijeme na to?
Govori o tome kako treba ostaviti knjigu ili film ako u pola shvatimo da od njega ne dobivamo ništa niti nam se sviđa. Često to radim. A često su mi nabijali grižnju savjesti zbog toga ljudi oko mene. Npr. ljudi često kažu “Ja pogledam film do kraja kakav je god.”, zamjerajući meni što ja u pola kažem “Ovo je glupost.”
Naveo je jedan odličan primjer kako je “maltretirao” profesore na fakultetu kada bi dobio išta manje od petice. Nešto što se može iskoristiti i ostalim životnim situacijama. Svaki put bi išao do profesora sa listom od bezbroj pitanja, pa bi konzultacije trajale po dva tri sata ili dok se profesor ne umori. Na taj način bi postigao dva efekta:
saznao bi što i kako profesor ocjenjuje
profesor bi se dobro zamislio hoće li mu drugi put dati išta manje od petice
Dobar savjet je da se mail provjerava jednom tjedno. Ali naravno, nakon nekog vremena. Za početak samo dva ili tri puta dnevno. Recimo, ja ću od sada pregledavati mail dva puta: u 12h i u 16h. I to je to. Odmah ću isključiti s mobitela notifikacije gmaila. On doslovno predlaže da našim suradnicima i klijentima pošaljemo mail u kojem im kažemo kada da očekuju odgovor od nas.
View all my reviews