Mislio sam da znam nešto o Leonardu da Vinciju. Čak sam se smatrao njegovim obožavateljem.
Tek sada vidim da je to bila samo iluzija koju sam volio gajiti jer sam se tako osjećao kao da znam nešto o jednom o najvećih genija ikada.
Nakon čitanja ove fenomenalne knjige, osjećam se kao da sam proživio čitav život s njim od rođenja do smrti.
Walter Isaacson je majstor kada su u pitanju biografije.
Leonardovo porijeklo i djetinjstvo
Leonardo je rođen kao izvanbračno dijete tako da nije bio priznat od oca kao što bi inače bio, što bi značilo i da bi bio javni bilježnik po nasljedstvu.
Ali svejedno se njegov otac ipak brinuo za njega iako nikada nije živio s njim niti ga na neki službeni način priznao, jer uvijek je čekao da dobije zakonitog sina sa ženom.
Vjerojatno je za Leonarda dobro da je sve ovako ispalo jer bi inače morao biti javni bilježnik što su generacijama svi u obitelji njegov oca bili. Leonardo to nikada ne bi mogao biti jer je bio previše znatiželjan i vrlo lako mu dosade i puno zanimljiviji poslovi od javnog bilježnika.
Prvi poslovi
Leonardo nije imao formalno obrazovanje, to ga je natjeralo da "guta" knjige i da se samoeducira. Imao je sreću da je baš u to vrijeme Guttenberg izumio tisak pa je imao pristup knjigama puno više nego ljudi prije njega.
U to vrijeme Firencom je vladala obitelj Medici. To je bilo vrijeme preporoda i renesanse, idealno vrijeme za ljude poput Leonarda.
Otac mu je pomogao da se zaposli kao pripravnik u studiju Verrocchija, koji je bio vrhunski slikar i kipar. Leonardo je radio i učio od Verrocchija i ostalih kipara i slikara, pomagao je crtati razne narudžbe koje su imali.
Bio je znatiželjan i detaljan pa je brzo nadmašio svog učitelja. Na slici "Krštenje Kristovo" Leonardo je nacrtao anđela (skroz lijevo na slici) i Isusovo tijelo, dok je Verrocchio nacrtao drugog anđela i Ivana Kristitelja.
Nisam slikar pa nisam stručan, ali navodno je neusporedivo bolje to što je Leonardo odradio. Leonardo je uz svoje znanje još koristio i metode koje ga je Verrocchio naučio, a to je da slika bude živa, a ne statična, kao da priča priču o tom trenutku u kojem je urađena.
 |
Andrea del Verrocchio, Krštenje Kristovo, |
Zanimalo ga je kako Sunce baca svijetlost na predmete, kako se ponašaju sjene, kako se radi trodimenzionalni osjećaj slike na dvodimenzionalnom platnu, i slični detalji koje je usavršavao da bi bio što bolji slikar, ali više iz čiste vlastite radoznalosti.
Ginevra de' Benci
Radi se o portretu djevojke što je vrlo vjerojatno naručio njen obožavatelj.
Njen obožavatelj je bio oženjen čovjek koji je imao platonsku ljubav prema njoj diveći se njenoj ljepoti, što je navodno bilo uobičajeno za to vrijeme.
Već na ovom portretu se mogla vidjeti Leonardova moć da napravi oči kao da te zarobe dok ih gledaš.
 |
| Ginevra de' Benci |
Leonardo gay
Iznenadio sam se kada sam pročitao da je Leonardo bio otvoreno gay, a posebno da je to bilo normalno u to vrijeme. Mislio sam da je to nemoguće za to vrijeme, posebno jer i dan danas u dosta zemalja svijeta je to još uvijek taboo.
Seksualni odnosi dva muškarca su bili zabranjeni pa je Leonardo čak nekad bio priveden zbog toga, ali je ipak brzo pušten zbog poznanstava i veza koje je imao.
Leonardov studio
Leonardo je istraživao sve što bi vidio, od tokova vode i kako se ponaša voda do jezika djetlića. Zbog toga je često znao odustajati od projekata jer nije mogao zadržati pažnju na jednoj stvari zato što bi mu brzo pobjegla na nešto novo.
On bi se vraćao tim projektima kada bi imao nove informacije i znanje s kojima bi mogao odraditi ono što je zamislio u glavi. i to se vraćao samo ako je smatrao da je to djelo vrijedno i da od njega može nešto biti.
Od puno radova je odustao i nikad im se nije vratio. Čak i kada bi naručitelji molili i pokušavali ga nagovarati da to završi.
Kada se osamostalio od Verrocchija i otvorio svoj vlastiti studio, došao je na glas kao netko tko odustaje od narudžbe ili je ne isporuči pa su se počeli sastavljati ugovori prilikom narudžbe. Ni to nije pomoglo.
Odlazak u Milan
Sa 30 godina je napustio Firencu i zaputio se za Milan. Naravno da je na taj put poslan od strane Medici obitelji zato jer su ti gradovi-države u to vrijeme imali veliku moć pa su uvijek htjeli širiti svoj utjecaj i njegovati dobre odnose sa ostalima.
U Milanu je Leonardo po dolasku poslao pismo u dvorac vojvodi Sforzi koji je tada vladao da mu ponudi svoje usluge, zanimljivo je da je u tom pismu nabrojao sve od vojnih planova do oružja iako u tome nije imao iskustva, a činjenicu da je slikar je samo onako usputno spomenuo na kraju.
Leonardo je dobio posao na dvoru vojvode Sforze gdje je bio zadužen za predstave i zabave. Taj dio njegovog života je još više rasplamsao njegovu kreativnost.
Djeluje malo čudno da je jedan genije poput njega gubio vrijeme na takve stvari ali kasnije se pokazalo da je tu razvio još više svoju kreativnost koja mu je još više proširila vidike i maštu za neke iduće inovacije.
Radio je razne mehaničke prikaze na pozornici sa specijalnim efektima što je publika na dvoru obožavala. Bio je cijenjen i poštovan u tom poslu.
Radio je i neke groteskne figure kao karikature koje su služile vrlo vjerojatno da nasmiju publiku.
Navodno je Leonardo šetao po gradu i nosio blokić za pasom, ako bi naišao na neku zanimljivu ličnost odveo bi ga na ručak ili piće da ga gleda u raznim izrazima lica i da te crte pamti. A čim se s njim rastane u svoju bilježnicu nacrta podsjetnike na te crte lica.
Radio je i na nacrtima idealnih gradova gdje je crtao kako bi gradovi trebali izgledati da bude što čišći i sigurniji od udara pandemije koje su se znale događati u to vrijeme kao i danas.
Do u detalje je razrađivao te planove gradova sve do toga kako treba WC izgledati.
Crtao je i oružja za Sforzu i neka vojna vozila, ali sve je to bilo ili ispred svog vremena ili urađeno sa previše mašte pa ne bi funkcioniralo (to se pokazalo na nekim crtežima koje su ljudi pokušali napraviti u 21.st ali nisu funkcionirali).
Salai/Milanska katedrala
Leonardu je na imanje došao dječak Salai kojeg je često spominjao u svojim bilješkama.
Dječak je bio bezobrazan, bez manira, i čak je krao često što Leonardo piše u bilješkama ali opet ga je čuvao i pazio, čak se pretpostavlja da mu je bio i ljubavnik kasnije kada je bio malo stariji.
 |
| Salai |
Leonardo se u jednom dijelu svog života pokušao baviti i arhitekturom pa se prijavio na jedan natječaj za uređenje krova Milanske katedrale. Tu je upoznao puno intelektualaca koji su bili stručni u raznim poljima pa su izmjenjivali ideje.
Vitruvijev čovjek
Vjeruje se i da je Vitruvijev čovjek u biti autoportret Leonarda koji je i često u bilješkama znao navesti da slikarima nije strano koristiti samog sebe kao model u svojim slikama.
I ovaj crtež pokazuje koliko je Leonardo tražio veze i mjesto čovjeka u svemiru i na ovoj planeti.
Leonardo je ovo radio kao skicu, ali uz svoje talente on čak i od toga napravi remek djelo.
Leonardo je bio strašno znatiželjan ali i previše ispred svog vremena pa je onda često odustajao od ideja koje je imao, nekad zbog toga jer bi ga neka nova ideja odvukla na drugu stranu, a nekad jer je jednostavno ono što je zamislio bilo nemoguće ostvariti (često jer je samo bio previše ispred svog vremena).
Njegova znatiželja je u njegovim bilješkama zanimljiva jer je toliko opširna npr. na jednoj stranici piše da istraži kako izgleda jezik djetlića, pa onda da istraži zašto zijevamo, pa onda da istraži zašto mjesec svijetli, i tako bezbroj različitih tema koje je on htio istraživati samo iz čiste radoznalosti.
Nije bio neki matematičar, iako se trudio da ovlada nekim osnovama što mu je pomagao njegov prijatelj na dvoru - Luca Pacioli.
Geometriju je volio zbog oblika, ali što se tiče algebre to baš i nije. U jednom dijelu u bilješkama je čak pogrešno pomnožio dva broja.
Milano i Firenca
Živio je na relaciji Milan i Firenca. Kada mu je otac umro nije mu ništa ostavio u nasljeđe, sve je ostavio svojoj drugoj djeci koju je imao.
Leonardu je zbog toga stric ostavio neko zemljište koje su mu također polubraća htjela uzeti, ali su se ipak uspjeli dogovoriti da ga Leonardo koristi do svoje smrti pa da onda ide njima.
U to vrijeme Leonardo je već bio slavan ali ta slava ga nije puno zanimala. Crteže od njega su naručivale brojne bogate obitelji ali on bi ih rijetko završio, čak i kada bi se svim silama i vezama naručitelji trudili da ga mole i nagovore da to završi.
Jedno vrijeme je Leonardo radio u istoj crkvi sa Michelangelom s kojim nikako nije slagao jer su bili totalna suprotnost. Leonardo je bio uglađen, otmjen i odjeven u kičaste boje dok je Michelangelo navodno bio sve suprotno pa bi često i vrijeđao Leonarda.
Anatomija
Leonarda je zanimala ljudska i životinjska anatomija pa je secirao leševe po bolnici i crtao svaku žilu i mišić. Bio je fasciniran i radoznao s tim da ga nije trebalo tjerati nikakvim ugovorima da to radi.
Njegova saznanja su nažalost ostala samo u njegovim bilježnicama. Nije to nikada objavio jer nikada nije bio dobar u tome da nešto odradi do kraja, a nije mu bilo ni bitno da dobije neku slavu od toga, radije je bi prešao na iduću stvar koja ga je zanimala.
Nije puno vjerovao ni u to da se znanje mora dijeliti kako bi znanost išla brže umjesto da svi pojedinačno otkrivaju sve što je netko već možda odradio.
Istraživao je krvne sudove, srce, kralježnicu i svaki dio tijela koji bi onda skicirao u svoje bilješke što neki tvrde da su više umjetnička djela nego medicinski crteži. Istraživao je i sve mišiće lica koji se koriste za osmijeh što je vjerojatno iskoristio za slavni osmijeh Mona Lise.
Slika Sveti Ivan Krstitelj
Kao i većina muških likova koje je Leonardo crtao i ovaj je bio feminiziran, čak i erotičan što je nekima smetalo. Ivan na ovoj slici čak ima neki smiješak koji je na granici lascivnog.
Mona Lisa
Za kraj je ostavljeno njegovo najpoznatije djelo - Mona Lisa. Postoji mnogo nagađanja tko je naručio sliku, tko je osoba na slici, je li ovo što imamo danas original i slična pitanja. Ali su se nekako složili u tome da je to Lisa del Giocondo.
Mona Lisa je vrhunac svega onog što je Leonardo istraživao cijeli život, od svjetlosti, povezanosti prirode i čovjeka, sfumata, i svih drugih tehnika.
Njen pogled nas prati kako god se micali od slike. Još uvijek znanstvenici pokušavaju shvatiti koje je Leonardo tehnike koristio za to.
Njen osmijeh je možda najpoznatiji dio ove slike. Leonardo je secirao leševe i proučavao svaki mišić, pa tako i mišiće lica što je vjerojatno iskoristio u ovoj slici. Njen osmijeh se ne vidi ako se gleda izravno, ali što ga više gledamo perifernim vidom on postaje veći i očigledniji.
Leonardo je nosio Mona Lisu više od 10 godina uz sebe i nikad je nije predao potencijalnom naručiocu. On je vjerojatno novim spoznajama uvijek dodavao neke detalje ovom djelu. Rijetko je završavao djela jer bi uvijek imao nešto novo što bi im dodao. Tako je bilo i sa Mona Lisom.
Leonardova smrt
Leonardo je umro u Francuskoj na dvorcu Francis I, koji ga je obožavao i uzdržavao da bi učio od njega. Tu je Leonardo zadnje godine života napokon dočekao tako da je imao pravog mecenu koji ga je poštivao i koji ga nije tjerao da završava neke narudžbe koje nije htio raditi.
 |
| Smrt Leonarda, slikara Jean-Auguste-Dominique Ingres |
Zaključak
Ovo je jedna od onih knjiga koje te ostave pod dojmom danima nakon što je pročitaš. Kao da Leonardo ostane živjeti u tvojim mislima. Ne želim ga ni pustiti iz misli da ode.
Leonardo je bio genije. Ali ne bi nikada otkrio tu genijalnost da nije imao toliku znatiželju za sve oko sebe. Čudio se svemu kao dijete.
Čudi se svemu i pitaj se kako funkcionira. Ne dopusti da znatiželja nestane iz tebe. Toliko toga je čudesnog oko nas da se svaki dan možemo pitati kako nešto funkcionira.
OCJENA: 9/10