Marko Aurelije je bio rimski car i sljedbenik stoicizma koji je živio od 121. do 190. godine nove ere. Napisao je ovu knjigu kao svoj osobni dnevnik u kojem se obraća samom sebi i daje savjete samom sebi kako ispravno živjeti i biti što bolja osoba.
Fascinantno je da je prije toliko godina bio u stanju imati ovakva razmišljanja, posebno on koji je bio u poziciji apsolutne moći na čelu Rimskog carstva.
Mnogi poznati i uspješni ljudi kažu da je ova knjiga uvijek uz njih kao neki putokaz koji čitaju uvijek kada im zatreba neki savjet za život. Neki od njih kažu da su je pročitali i preko 100 puta u životu do sada. Tako se ova knjiga treba i čitati, ne samo jednom kao neki roman, nego više puta u različitim fazama života. Svaku put ćemo je shvatiti i doživjeti bolje nego prethodni put.
Meni je ovo bilo drugo čitanje ove knjige. Završio sam je brzo, ali već želim krenuti čitati opet jer se skoro o svakoj rečenici ove knjige može razmišljati dugo i opširno.
Mislim da ću čitati svaki dan jedno vrijeme jedno poglavlje koje nije dugo i može se počitati za par minuta, a ima ih sveukupno samo 12.
Ispod sam izvukao neke meni najzanimljivije detalje. Teško je napraviti sažetak jer je knjiga sama po sebi kratka pa preporučam da je obavezno pročitate.
Lekcije od bliskih ljudi
U prvoj dijelu govori o svim lekcijama koje je naučio od ljudi iz svog života. Od svoje obitelji do poznanika i učitelja.
 |
| https://en.wikipedia.org/wiki/Marcus_Aurelius |
Lekcije iz Knjige I. (neću navoditi od koga ih je naučio):
- uljudnost i vedra narav
- muževnost bez razmetljivosti
- da ne štedi da kućnim učiteljima
- da se ne bavi beznačajnim stvarima
- da sumnja u čarobnjake i egzorcizam i slično
- da se kloni borbe pijetlova i sličnih ludosti
- da se ne zamjera priprostim ljudima
- da se upozna s filozofijom
- da se ne zavodi mudrijaškim raspravama, moraliziranjima, lažnim asketizmom i altruizmom
- ako mu netko nakon svađe ponudi pomirenje da prihvati odmah
- da bude temeljit u čitanju, da misli i preispituje ono što čita
- ne dopustiti sebi brzoplete zaključke brbljavog jezika
- da ne pokazuje znakove ljutnje
- zajednica se treba temeljiti na jednakosti i slobodi govora
- biti iskren s prijateljima što ti se sviđa, a što ne
Markov otac Antoninus Pius
Cijeli jedan paragraf posvetio je svom ocu, koji ga je posvojio, i njegovim vrlinama.
Njegov otac je bio ravnodušan prema raznim ispraznim počastima, bio je razuman za druge ljude, pristupao svakom upitu sa punom pozornošću, mrzio je pomodarstvo i ispraznosti. Po Markovom opisu djeluje kao pravedan, iskren i pošten vladar. Nadam se da takvih ima i danas.
Kao i Sokrat imao je sposobnost da sebi omogući ili uskrati uživanje.
Volio je materijalne udobnosti, ali nije se žalio kada ih ne bi imao.
Jedno s prirodom
Često podsjeća samog sebe da smo svi jedno s prirodom i svemirom, da smo nastali od prirode i da ćemo se raspasti u prirodi od čega će se onda roditi neki novi život.
Govori o tome kako je čovjek jedno s prirodom i kako ne bi trebao svojim nezadovoljstvom prirodnim tokom biti neka vrsta "tumora" na tom jedinstvenom zajedništvu ljudi, životinja i prirode.
Marko smatra da se čovjeku ne može dogoditi ništa što mu priroda nije namijenila da može podnijeti. Ljutnja i bijes izgledaju smiješni kada znaš da sve prolazi i da ništa neće biti dugog vijeka.
Svi naši osjećaji i shvaćanja dolaze iznutra, iz nas. Ništa izvana ne može i ne smije na to utjecati.
Psihičko spremanje na probleme
Marko sam sebi daje savjet da na početku dana uvijek bude spreman na ono s čim će se taj dan zasigurno susresti. Svima bi ovo bilo dobro pročitati svako jutro.
Svaki dan započni riječima: Danas ću se susresti s protivljenjem, nezahvalnošću, drskošću, izdajstvom, mržnjom i sebičnošću, a sve zbog toga što oni koji griješe ne znaju što je dobro, a što zlo. Što se mene pak tiče, već odavno mi je znana priroda dobra i njegova plemenitost, kao i priroda zla i njegova niskost. Poznajem i prirodu samog grešnika koji mi je brat, ne po krvi, već stoga što je obdaren razumom i božanskom iskrom. I zato mi ništa od toga ne može nauditi jer me nitko ne može uplesti u neko nisko djelo. Na brata se ne mogu niti ljutiti niti se zavaditi s njim jer smo rođeni za zajednička djela, poput ruku, nogu, obrva, gornjih i donjih zubi. Štetiti jedan drugome znači protiviti se zakonu prirode, jer što je ogorčenost ili zazor, ako ne samo jedan oblik ometanja rada prirode?
Ukroti vlastiti nemir
Kad bi ga vanjska zbivanja uznemirila povukao bi se u mir negdje gdje bi usavršio svoje znanje o Dobru i ukrotio taj vlastiti nemir. Najvjerojatnije je koristio neku vrstu meditacije, ali nisam siguran.
Smrt je prirodan slijed života
Često se podsjeća da je prolazan kao i mnogi prije njega, i da će uskoro nestati i biti zaboravljen, jer tako vjerojatno želi da shvati da je jedino bitno to što radi u sadašnjosti i da zbog toga bude što bolja osoba.
Po njemu se smrt treba prihvatiti kao prirodan (opet poziv na prirodu) slijed događaja na koji se ne vrijedi ljutit nego to treba prihvatiti kao dio života. I ne treba se odupirati kada dođe tvoj red, jer svi dođu na red.
Ljudski je život tek trenutak, njegovo postojanje neprestani tijek, čula poput slabe noćne svjetiljke, čitavo tijelo hrana crvima, njegova duša nemiran vir, sudbina tajanstvena, a slava nestalna. Ukratko, sve tjelesno je poput rijeke koja teče, a što je u vezi s dušom, poput sna je i izmaglice. Život je borba i kratki privremeni boravak u stranoj zemlji, a nakon slave zaborav. Gdje da onda čovjek potraži oslonac? Samo i jedino u filozofiji.
Marko se u ovoj knjizi prisjeća prošlih vremena i ljudi iz tih vremena koje možeš zamisliti kako se žene, podižu djecu, boluju, umiru, slave, rade, zavide, spletkare, proklinju, žude za prijestoljima i počastima. A danas od cijelog tog života nema ništa. Tako će biti i s našim vremenom.
Smrt je samo prirodan tijek života kao i rođenje, odrastanje i ostalo. Završavale su razne faze tvog života, tako će i posljednja sa smrti.
U prestanku ili prekidu neke aktivnosti i, da tako kažem, smrti nekog pokreta ili razmišljanja, nema zla. Osvrni se na faze svoga rasta: djetinjstvo, dječaštvo, mladost, starost; svaka je promjena sama po sebi jedna vrsta smrti. Je li to bilo tako strašno? Ili, uzmi život koji si živio pod zaštitom svoga djeda, zatim majke i konačno, oca. Prati bezbrojne razlike, promjene i završetke kojih je bilo u tim danima, pa se upitaj: "Je li to bilo tako strašno?" Ništa više od toga nije ni prestanak, prekid, promjena života samog.
Život je prolazan i sve će nestati uskoro. Podsjeća se da će uskoro zaboraviti svijet, ali i svijet njega.
I u ovoj knjizi se prisjeća svih velikih ličnosti iz prošlosti koji su sada mrtvi i zaboravljeni. Ponovo to koristi kako bi sam sebe podsjetio šta je onda najbitnije, a to je da živi u istini i čestitom vladanju, čak i prema dvoličnim i nepravednima.
Starost
Velika je razlika u kvaliteti života dok si u naponu snage nego kada krenemo stariti i kada nam počnu opadati kognitivne sposobnosti u starosti. Zbog toga se i pita čemu tolika želja za produženjem života ukoliko mu kvaliteta opada do te mjere da nisi u stanju razmišljati čisto?
Što drugi misle te se ne tiče
Ne treba gubiti vrijeme na razmišljanje što netko drugi misli niti zašto tako misli. To je samo gubitak vremena koje možeš iskoristiti na povezivanje sa sobom i rad na svojim vrlinama.
Naša vrijednost ovisi o nama
Samo se moramo uspraviti, a ne biti ispravljeni. To znači da naša vrijednost ne smije ovisiti o drugim ljudima, posebno ne o ljudima koji ne vode brigu ni o svom životu niti ima išta plemenito u načinu kako ga žive.
Drugi ljudi
Neki se ljudi ponašaju kako nam ne odgovara, to je činjenica koja se ne može promijeniti kako Marko kaže to je želja "slična želji da u smokvi nema soka".
Čovjek samo slijedi ono što misli da mu je najvažnije i najkorisnije. Nemoj dopustiti da se gnjev rasplamsa zbog njihovih postupaka s kojima se ne slažeš.
Marko savjetuje sam sebi da se prilagodi okolini koju mu je priroda namijenila i da pokaže ljubav bližnjima kojima ga je okružila.
Kritike
Ništa ne postaje niti ružnije nakon osude niti ljepše nakon pohvale. Gubi li zlato svoju ljepotu ako joj se ne divimo?
Multitasking
Marko govori sam sebi da ne radi puno stvari odjednom (kao da je znao za naš multitasking u 21.st). Uvijek se upitaj je li ovo jedna od suvišnih stvari koje radim sada.
Tvoje mjesto u svemiru
Budi čovjek koji je zadovoljan svojim mjestom u svemiru i onom što mu je priroda namijenila.
Što je, dakle, besmrtna slava? Potpuna praznina. Čemu onda treba težiti? Jedino ovome: ispravnoj misli, nesebičnom djelu, riječi bez laži, naravi koja svaki događaj pozdravlja kao nešto unaprijed određeno i očekivano, kao nešto što je proizašlo iz jednog izvora.
Zanimljivo mi je kako je Marko već tada imao te misli o tome kako je svemir kao jedan organizam, i kako je sve uvezano.
Na univerzum uvijek gledaj kao na živi organizam s jednim tijelom i jednom dušom. Pomisli kako je sve sadržano u tome Jednom, sve pokreće jedan impuls i sve je uzrok svemu što se događa.
On je nastao iz dijelova svemira i ove planete u šta će se pretvoriti kada ga više ne bude, a netko drugi će nastati iz toga baš kao što je on i svi mi nastali u jednom trenutku.
Životne nedaće
Kako reagirati na životne nedaće? Kao stijena od koju se razbijaju valovi . Nemoj "kukati" kako si nesretan što ti se nešto dogodilo nego reci kako Marko kaže ""Kako li sam sretan što u meni nije ostalo gorčine, što sam ostao čvrst i što se ne bojim budućnosti."
Može li te ono što ti se dogodilo spriječiti da budeš pravedan, velikodušan, umjeren, razborit, istinoljubiv, slobodan, da sebe poštuješ i da budeš sve ono što čovjeka čini čovjekom? Kad god ti se dogodi nešto što bi te moglo ogorčiti, sjeti se da pravilo ne kaže "Ovo je nesreća", već "Sreća je ovo podnositi časno".
Jutarnji rituali
Marko piše sam sebi motivaciju kako bi se što lakše ustao iz kreveta ujutro. I on je imao taj problem kao i mnogi od nas ujutro, čak i on koji je bio na čelu Rimskog carstva.
Ali Marko kaže da sva živa bića poput biljaka, vrabaca, pčela, mravi i ostali obavljaju svoju dužnost na ovoj planeti, tko je onda on da to ne radi i da se izležava u krevetu?
Protiv nesklonosti da napustiš krevet kod prve dnevne svjetlosti, imaj u pripravnosti misao: "Ustajem da bih ostvario djelo čovjeka." Moram li negodovati zbog obavljanja onoga za što sam rođen i u ime čega sam došao na svijet? Je li svrha moga postojanja ležati ovdje pod pokrivačem i grijati se? "Ah, ali to je puno ugodnije!" Jesi li, dakle, rođen zbog užitka ili zbog dužnosti? Pogledaj biljke, vrapce, mrave, pauke, pčele, svatko od njih radeći na svom zadatku prinosi svoj udio u smjeru skladnog svjetskog poretka. Hoćeš li uskratiti čovjekov doprinos tome, umjesto da spremno izvršavaš zahtjeve prirode?
Poradi na svojim vrlinama
Ako za nešto nemaš dara onda to možeš nadoknaditi tako što ćeš poraditi na vrlinama kao što su iskrenost, dostojanstveno, izdržljivost, razboritost. Ne negoduj, budi umjeren, obziran prema drugima i iskren, blag u ophođenju i govoru.
Za usluge ne očekuj zahvale
Kada učiniš nekom uslugu ili bilo kakvo dobro djelo, ne očekuj zahvale niti hvalospjeve nego se samo odmah fokusiraj na iduće što trebaš uraditi.
Filozofija
Za utjehu u dvorskom životu i problemima na dvoru kaže da se uvijek treba vraćati filozofiji.
Ogoliti sve
Marko savjetuje sam sebe da u punini doživljava sve što je pred njim, da shvati otkud dolazi hrana koju jede tj. da je to nekada bila neka životinja, da shvati otkud dolazi njegova odjeća, i slično.
Savjetuje sam sebe da ogoli sve do te mjere i sitnice kako bi vidio pravo značenje svega.
Priznaj kad nisi u pravu
Marko kaže da će rado prihvatiti kada mu netko dokaže da nije u pravu jer je on samo u potrazi za istinom i znanjem. To ne šteti nikom. Jedino što šteti je zavaravanje samog sebe i neznanje.
Budi razuman prema bićima i stvarima koje nemaju razum.
Misli i promjene
Nesreća je samo onda kada on to prihvati kao nesreću, jer moć je u njegovim mislima i kako on tumači događaje u svom životu.
Ništa ne može nastati bez promjene, a svi strepimo od nje. Bez promjene hrane ne bi mogli jesti, bez promjene drveta ne bi se mogli ugrijati, ništa korisno ne dolazi bez promjene. Promjena u nama i oko nas samo slijedi prirodni zakon.
Svi ljudi su braća
Svi su nam ljudi braća, zato voli i one koji griješe jer ne znaju drugačije i da to ne rade dobrovoljno već iz neznanja.
Kada te netko povrijedi, razmisli prvo što on smatra dobrim, a što zlim. Kada to uvidiš, tvoje čuđenje i bijes ustupit će mjesto sažaljenju. Jer se tvoje poimanje dobra ne razlikuje puno od njegovog i stoga ti je dužnost oprostiti. Ako si, pak, prerastao to da ovakva djela smatraš dobrima ili zlima, tada ćeš još lakše podnositi tuđe sljepilo.
Zahvalnost
Marko se podsjeća da bude zahvalan za ono što ima, i kako bi žudio za tim što sada ima da to nije njegovo već. Ali također poziva na oprez da se ne zaokupiš toliko s gubitkom tih stvari da tvoj duševni mir ne bi bio razoren.
Živi u sadašnjem trenutku. Nauči prepoznati svako iskustvo, bilo ono tvoje ili tuđe. Kod svake stvari razdvoji i razlikuj uzrok od tvari. Pomisli na svoj posljednji čas. Tuđe pogreške ostavi onima koji su ih počinili.
Drži se uspravno i samouvjereno, ali bez usiljenosti.
Bol
Prihvati bol kao dio života i ne gunđaj zbog toga nego reci samom sebi da se prepuštaš boli. Bol nije vječna.
Kako je smiješno što vlastite slabosti ne izbjegavamo, a možemo. Tuđe bismo, pak, htjeli izbjeći, a to je nemoguće.
Čvrst
Svijet ne smije utjecati na njega kako se on osjeća niti kako se ponaša kao osoba. Mora biti kao zlato i smaragd nepromjenjiv i sačuvati svoju pravu boju.
Bogovi i molitve
Radije moli za snagu nego za milost. Nemoj moliti "daj mi da imam tu ženu" nego "daj mi da se riješim žudnje za njom".
Bolest
Ne dopusti da ti bolest poremeti um da samo o njoj pričaš. Nastavi koristiti um da promatraš i proučavaš filozofiju i dalje.
"Koliko li je opjevanih već nestalo u zaboravu! Koliko li je već nestalo i onih koji su ih opjevali!"